Postupak parametarskog generisanja Voronoi lampe
Lampa je modelovana u Rhino/Grasshopper okruženju pomoću parametarskog pristupa. Na sferu su nasumično raspoređene tačke koje formiraju Voronoi dijagram, dok Image Sampler kontroliše veličinu otvora prema tonalnim vrednostima slike. Svetli delovi daju veće, a tamni gušće perforacije. Nakon booleovih operacija formira se struktura lampe, a tačkasti izvor svetlosti projektuje senke na zid radi analize čitljivosti slike.
Metode istraživanja sastojaće se od nekoliko faza.
- Najpre će se sprovesti test sa slikom u boji radi analize načina na koji se otvori generišu i prenose nijanse na zid.
- Nakon toga, biće korišćena crno-bela slika kako bi se preciznije proučili kontrasti i forma projekcije. Zatim će se postepanim povećavanjem broja otvora utvrditi njihov optimalan broj za postizanje najpovoljnijeg vizuelnog efekta.
- Na kraju, ispitaće se uticaj različitih udaljenosti lampe od zida kako bi se odredila pozicija koja daje najpovoljniji vizuelni efekat.
Prvi test – slika u boji
Prvi test je izveden korišćenjem slike u boji kao ulaznog parametra u Image Sampler komponenti, sa ciljem da se ispita mogućnost prenosa složenijih tonalnih vrednosti u Voronoi perforacije. Međutim, rezultati nisu bili zadovoljavajući — projekcija na zidu nije dovoljno čitljiva niti jasna. Zbog prisustva više nijansi i mekih prelaza između boja, sistem nije uspeo da generiše dovoljno precizan kontrast između svetlih i tamnih delova, što je dovelo do vizuelno „zamućenog“ i neprepoznatljivog obrasca. Čak i kada je broj otvora značajno povećan, projekcija je ostala nejasna, bez jasnih kontura slike. Ovaj test je pokazao da slike u boji nisu pogodne za ovu tehniku i da je neophodno koristiti crno–bele i visoko kontrastne motive radi dobijanja čitljivih svetlosno–senčnih projekcija.
Drugi test – broj otvora
Na drugom testu, koji je rađen sa crno-belom slikom, rezultat je vidno čitljiviji i jasniji — konture i kontrasti se mnogo bolje prenose na perforisanu površinu. Sledeći korak je testiranje različitog broja otvora kroz parametar Populate 2D u Grasshopperu, kako bi se odredila optimalna gustina perforacija.
Zaključak ovog dela testiranja je sledeći:
-300 otvora – slaba čitljivost i gubitak detalja,
-800 otvora – srednji kvalitet, prepoznatljiv oblik ali bez finih prelaza,
-1100 otvora – čitljivost je znatno bolja, forma je jasnija i detalji su izraženiji,
-1500 otvora – odličan rezultat, jasna i precizna slika.
– 2000 otvora – maksimalna čitljivost i bogatstvo detalja, ali uz nešto gušći raspored koji može otežati tehničku izvedbu.
Treći test – pozicija sferne lampe
U trećem testu fokus je bio na analizi položaja lampe, odnosno uticaja njene udaljenosti od zida na čitljivost i kvalitet projekcije perforisanog panela. Rezultati pokazuju jasnu razliku u zavisnosti od pozicije:
- Na 30 cm od zida projekcija je čitljiva, ali primetno blago mutna — ivice perforacija nisu oštre, a prelazi između svetlih i tamnih zona gube preciznost.
- Na 40 cm od zida dobija se najbolji rezultat — projekcija je jasna, oštra i najvernije prenosi zadatu sliku.
- Na preko 50 cm od zida dolazi do deformacije slike, odnosno širenja projekcije i gubitka proporcija, što negativno utiče na čitljivost i tačnost prikaza.
Ovaj test potvrđuje da je optimalna udaljenost lampe oko 40 cm, jer se na toj poziciji postiže najprecizniji balans između oštrine i proporcija projekcije.
Zaključak 2. radionice
Sprovedeni testovi pokazali su da je za postizanje jasne i čitljive projekcije ključno korišćenje crno–belih, visoko kontrastnih slika, jer slike u boji ne daju dovoljno precizan rezultat. Optimalan broj otvora kreće se između 1500 i 2000, pri čemu se postiže najbolja definicija i bogatstvo detalja. Takođe, idealna pozicija lampe je na udaljenosti od oko 40 cm od zida, jer se na toj distanci dobija najčistija i najpreciznija projekcija.