Akustički orijentiri u urbanom prostoru – inkluzivni dizajn za slepe i slabovide

Oblast istraživanja

Istraživanje akustičkih fenomena i primena na dizajn urbanog mobilijara i arhitektonskih elemenata, sa fokusom na principe rezonancije koji omogućavaju da fizičke barijere proizvode zvuk pod dejstvom vetra.

Tema istraživanja

Razvoj sistema stubića koji koriste vetar za generisanje zvuka po principu superpozicije talasa (Helmholtz rezonatori, vortex shedding) kao prostorne granice koje omogućavaju slepim osobama orijentaciju i bezbedno kretanje.

Stanje u oblasti

Postojeći pristupi asistivnim tehnologijama za slepe i slabovide uključuju audio markere, zvučne semafore i mobilne aplikacije sa GPS navigacijom. Ovi sistemi emituju zvučne signale koji korisniku pomažu da locira ulaz, raskrsnicu ili bezbedno pređe ulicu. Primeri postojećih rešenja, poput aplikacija Lazarillo i Wizigo, sistema SonarVision i ultrazvučnih vodiča sa naočarima-prijemnicima koji se oslanjaju na GPS i senzore za generisanje audio obaveštenja, pokazuju da kombinacija tehnologije i akustičkih signala značajno olakšava orijentaciju u prostoru.

Ipak, izazov u oblasti ostaje kako razviti pasivna, energetski nezavisna rešenja koja kontinuirano proizvode prepoznatljiv zvuk, bez oslanjanja na elektroniku ili aplikacije. Postoji prostor za istraživanje sistema zasnovanih na rezonanci i vetru, koji bi mogli definisati prostorne granice i pojačati zvučne signale u urbanom okruženju.

Problemi

Savremeni asistivni sistemi zasnovani na elektronici su često skupi, podložni kvarovima i zahtevaju održavanje. Pored toga, starija populacija nerado prihvata digitalne uređaje i aplikacije, što ograničava njihovu primenu. Pasivna fizička rešenja, poput taktilnih podloga ili ograda, obezbeđuju osnovnu orijentaciju, ali ne nude zvučnu informaciju koja može upozoriti korisnika na granicu prostora ili pravac kretanja.

Zbog toga ostaje problem kako razviti jednostavan, pouzdan i mehanički sistem koji proizvodi prepoznatljiv zvuk bez tehnologije i može jasno definisati granice prostora u svakodnevnom kretanju slepih i slabovidih osoba.

Ciljevi po koracima

  1. Analizirati postojeće asistivne pristupe za slepe i slabovide, sa fokusom na ograničenja u ceni, održivosti i ograničenjima.
  2. Istražiti fizičke fenomene (rezonanca, vrtložno strujanje, vibracija) koji mogu generisati i pojačati zvuk bez upotrebe elektronike.
  3. Razviti konceptualni dizajn stubića koji ograničavaju površine i proizvode zvučni signal kao orijentir, uz posebnu pažnju da forma bude skulpturalna i estetski privlačna, kako bi se uklopili u javni prostor bez percepcije tehničkog pomagala.
  4. Evaluirati predloženi koncept prema kriterijumima funkcionalnosti, jednostavnosti i potencijalne upotrebljivosti u urbanom prostoru.
  5. Formulisati tehničke smernice i preporuke za eventualno daljnje prototipiranje i implementaciju (dimenzije, materijali, orijentacija, održavanje)

Hipoteza

Dizajn stubića zasnovan na akustičkim principima rezonance i aerodinamike omogućava stvaranje pouzdanih zvučnih orijentira za slepe osobe. Geometrija koja proizlazi iz ovih principa pored funkcionalnosti, prirodno generiše formu sa skulpturalnim karakterom, koja doprinosi estetskoj vrednosti javnog prostora.

Kriterijumi

Prepoznatljivost zvuka – stubić proizvodi dovoljno jasan i konzistentan ton da ga slepe osobe mogu registrovati kao orijentir.

Intenzitet i spektar zvuka – stubić proizvodi prepoznatljiv ton pri slabom strujanju vazduha, uz spektar frekvencija od nižih do viših koji povećava čujnost i olakšavaju orijentaciju.

Jednostavnost konstrukcije – bez složenih elektronskih komponenti, sa fokusom na mehaničku pouzdanost.

Estetska vrednost – forma generisana fizičkim principima deluje skulpturalno i uklapa se u javni prostor.

Održivost – materijali i oblik omogućavaju dugotrajnost, otpornost na spoljne uslove i minimalno održavanje.

Metoda istraživanja

Analiza postojećih rešenja – pregled akustičkih i mehaničkih sistema orijentacije za slepe (GPS stubići, taktilne staze, elektronski uređaji) sa fokusom na njihove prednosti i nedostatke.

Istraživanje fizičkih principa – proučavanje akustičkih (rezonanca) i aerodinamičkih (vortex shedding) fenomena kao osnove za generisanje zvuka.

Eksperimentalno modelovanje – izrada digitalnih i fizičkih modela stubića različitih geometrija radi simulacije i procene zvučnog efekta.

Kritička evaluacija – poređenje dobijenih rezultata prema definisanim kriterijumima (prepoznatljivost zvuka, intenzitet, estetska vrednost, održivost).

Konceptualna prezentacija – vizuelizacija i oblikovanje konačnog dizajna kroz crteže, dijagrame i 3D modele, sa akcentom na spoj funkcionalnosti i estetskog izraza.

Leave a comment