Puzzle lamp – modularni sistem osvetljenja – Faza I

Oblast istraživanja

Dizajn rasvete u enterijeru – modularni sistem osvetljenja.

Tema istraživanja

Razvoj modularne lampe od poliedarske forme i načina na koji njena promenljiva struktura utiče na svetlost u prostoru.

Stanje u oblasti

Danas, rasveta se sve više pomera od klasičnih lampi ka fleksibilnim i modularnim rešenjima koja omogućavaju prilagođavanje svetla prostoru i korisniku. Ipak, većina proizvoda na tržištu i dalje je statična i nudi ograničene mogućnosti promene. Transformabilne lampe postoje ali su ređe i često složenije za izradu i upotrebu. Zbog toga postoji prostor za razvoj jednostavnijih, modularnih sistema koji omogućavaju veću kontrolu svetla i stvaranje različitih ambijenata.

Koncept

Istraživanje se bavi razvojem modularne lampe čiji oblik i raspored elemenata omogućavaju kontrolu svetlosti i njenog uticaja na prostor. Koncept se zasniva na „puzzle“ sistemu, pri čemu razvoj polazi od istraživanja različitih poliedarskih formi, kako bi se definisao odgovarajući modul. Svaki modul bi mogao da se rotira i menja svoj položaj, čime se dobija promenljiva i prilagodljiva forma.

Analiza poliedarskih formi (tetraedar, kocka, oktaedar i ikosaedar)

Tetraedar:

Prednosti:

  • omogućava dinamičnu strukturu i ima stabilnu formu,

Mane:

  • složen za precizno slaganje.

Kocka:

Prednosti:

  • lako se slaže u pravilnu mrežu,

Mane:

  • vizuelno može delovati jednostavno ili „obično“, manje dinamična u formi i ograničena varijacija u prostornom izrazu.

Oktaedar

Prednosti:

  • balans između jednostavnosti i kompleksnosti i omogućava rotacije i varijacije u formi,

Mane:

  • tehnički složeniji za izradu i spajanje i zahteva precizno definisane spojeve.

Ikosaedar

Prednosti:

  • kompleksna geometrija, snažan vizuelni efekat i visoka estetska vrednost,

Mane:

  • vrlo težak za izradu i modularno povezivanje i može biti „previše zatvoren“ za kontrolu svetla.

Za razliku od klasičnih linearnih ili centralizovanih sistema osvetljenja, ova lampa funkcioniše kao prostorni sklop, gde korisnik reorganizacijom elemenata direktno utiče na pravac emitovanja svetlosti i intenzitet osvetljenja u prostoru.

Problemi

Kod razvoja ovakvog tipa lampe javljaju se sledeći izazovi:

  • složenost geometrije i preciznost izrade poliedarskog elementa,
  • način povezivanja modula koji omogućava rotaciju bez narušavanja stabilnosti,
  • umetanje izvora osvetljenja (elektronike) u strukturu.

Cilj istraživanja

Cilj rada je istraživanje mogućnosti formiranja nestandardne, modularne svetlosne strukture koja bi omogućila korisniku kontrolu osvetljenja, mogućnost generisanja različitih ambijenata, kao i promenljive senke u prostoru. Promenom rasporeda elemenata, lampa svaki put dobija drugačiji izgled i deluje kao novi, oblikovan predmet.

Hipoteza

Pretpostavlja se da modularna geometrija može uticati na način na koji se svetlo prostire kroz prostor. Lampa prerasta u instrument prostorne transformacije, čime se otvara mogućnost stvaranja dinamičnih svetlosnih efekata, kao i kontrolisana raspodela svetla.

Kriterijumi uspeha

  • funkcionalnost – lampa usmerava svetlo po potrebi korisnika,
  • praktičnost – magnetni sistem povezivanja (jednostavna manipulacija elementima),
  • estetika – transformabilna i jedinstvena forma i vizuelna atraktivnost senki.

Metoda

Proces započinje razvojem poliedarskih modula, kako bi se definisalo najpogodnije rešenje za dalji razvoj sistema. Njegovim umnožavanjem formira se prostorna struktura, pri čemu se ispituje način povezivanja elemenata putem magnetnih spojeva.

Daljim razvojem istražuje se mogućnost rotacije modula i promena njihove međusobne pozicije, kako bi se analizirala raspodela svetlosti. Finalna faza predstavlja vizuelizaciju lampe u prostoru.