PRIMENA ALGORITAMSKOG PROJEKTOVANJA DEKONSTRUKTIVISTIČKE ARHITEKTURE: od jednostavne geometrije do kompleksne forme

Oblast:
Parametarsko modelovanje dekonstruktivističke arhitekture

Tema istraživanja:
Od jednostavne geometrije do dekonstuktivističke forme – istraživanje generativnih procesa koji transformišu osnovne geometrijske oblike u kompleksne arhitektonske forme koristeći parametarske metode i algoritme

Kako se jezik dekonstruktivizma može ponovo osmisliti kroz parametarske metode koje počinju od jednostavne forme i transformišu se u kompleksnu.

Stanje u oblasti:

  • Osnovni dekonstruktivistički principi fragmentacije i manipulacije forme koje evoluiraju u digitalni kontekst i parametarski dizajn (link1)
  • Veza između parametarske arhitekture i dekonstruktivizma; Schumacher objašnjava kako je dekonstruktivizam postavio temelje za parametarski pristup, ali da je parametarski dizajn nastavio tamo gde je dekonstruktivizam stao, nudeći koherentniji i funkcionalniji jezik za arhitekturu (link2 i link3)
  • Branko Kolarević istraživanje fokusira na primenu računarskih tehnika i algoritama za generisanje i istraživanje složenih arhitektonskih formi i struktura, uzimajući inspiraciju iz biologije; Ovaj pristup omogućava detaljniju konstrukciju i analizu struktura nego što bi to bilo moguće ručno, sa strukturom definisanom iterativnim algoritmima (link4)
  • Teorija parametričkog pristupa dizajnu:  link5; link6; link7
  • Popis primera dekonstruktivističkih objekata i primena parametarskih alata (link8)
  • Primeri arhitektonskih objekata koji služe kao referenca: Denver Art Museum, Michael Lee-Chin Crystal – Daniel Libeskind; Embryological House – Greg Lynn; Hindustan Lever Pavilion – Correa, Charles and Mahendra Raj; Luxe Lake Gateway and Art Cente – Predock, Antoine

Problemi:

  • Ručno modelovanje i iterativni procesi dekonstruktivičke arhitekture su vremenski zahtevni i tehnički složeni
  • Ograničena kontrola i manipulacija kompleksnim formama
  • Teškoća u ispitivanju velikog broja varijacija i adaptaciji prema funkcionalnim i estetskim kriterijumima
  • Nedostatak efikasnosti i ponovljivosti dizajnerskog procesa

Cilj:

  • Razviti metodologiju za transformaciju jednostavnih geometrijskih oblika u kompleksne, dekonstruktivističke forme koristeći parametarske alate
  • Povezati estetski jezik dekonstruktivizma sa digitalnim algoritamskim pristupom
  • Unaprediti efikasnost, preciznost i ponovljivost dizajnerskog procesa u stvaranju kompleksnih arhitektonskih formi, čime se prevazilaze ograničenja tradicionalnog ručnog modelovanja
  • workflow: od osnovne kocke/ploče → algoritamske distorzije (random/field/attractors) → rezultat koji ima karakteristike dekonstuktivizma

Hipoteza:

  • Parametarski dizajn omogućava sistematsko istraživanje dekonstruktivističkih formi, pri čemu se kompleksne arhitektonske strukture mogu generisati iz jednostavnih geometrijskih oblika kroz kontrolisane transformacije i algoritamske modifikatore

Kriterijumi:

  • Kompleksnost formi (broj i vrsta transformacija primenjenih na osnovni oblik)
  • Estetska koherencija u kontekstu dekonstruktivizma
  • Parametarska kontrola i modularnost dizajna
  • Efikasnost u digitalnoj simulaciji i manipulaciji

Metode:

  • Parametarsko modelovanje u Grasshopperu i Rhino3D
  • Generativni algoritmi i digitalna morfogeneza (kontrola deformacija kroz modifikatore)

Leave a comment