U prvoj fazi u oblasti istraživanja je zaključeno da na online platformi Kuula ne postoji render koji sadrži neki vid promene svetlosti, osim ukoliko se ne doda hotspot.
Rešavanje zadatka na većem i realističnijem prostoru
Istraživanje je započeto renderovanjem u Corona Rendereru sa različitim ekspozicijama. Pet fotografija u rasponu od -2EV do +2EV je iskorišćeno za formiranje HDR fotografije u Photoshopu.





HDR slika dobijena toniranjem ovih 5 ekspozicija je stavljena u 32bit sliku te je kasnije prebačena u 16bit sliku jer Kuula ne podržava 32bit. Pri prebacivanju u HDR Toning prozor potrebno je u method postaviti Exposure and Gamma selekciju kako se podešavanja i kvalitet slike ne bi smanjili i pogoršali.


Dobijeni rezultat je bio veoma zadovoljavajući, slike su od strane HDR-a obrađene tako da su podaci preuzeti iz svake ekspozicije i glatko istonirani.
Fade slika
Ipak, zamišljeno je bilo da se na slici/renderu jasnije prikaže smena svetlosti, odnosno prelaz od tamnije ka svetlijoj. Dalji postupak je bio zasnovan na fade-u koji je urađen pomoću maski u Photoshopu.

Dobijen rezultat fade efekta na renderu:

https://kuula.co/edit/hwckX/collection/7DwWD
Na linku se može pristupiti sajtu i pogledati 360 render. Ono što je navedeno kao mana ovakvog načina rada jeste jasan prekid u osvetljenosti na kraju slike, odnosno, kako je prikaz sferni, na završetku i početku se vidi oštra ivica osvetljenja. Takođe, primećeno je da je kvalitet slike značajno opao i da je došlo do zamućenja.
Zbog potrebe za manjim i manje drastičnim prelazima izrađene su dve zasebne HDR tonirane slike, između kojih je kasnije napravljen prelaz u Photoshopu. Za prvu HDR sliku su korišćene fotografije +2EV i +1EV, a za drugu HDR sliku fotografije -2EV i -1EV. Rezultati su prikazani ispod:


Dobijeni rezultati stvaranja prelaza između ova dva rendera:


ZAKLJUČAK: Rezultat dobijenog prelaza uz pomoć dve HDR tonirane slike pokazao se znatno boljim u odnosu na sklapanje svih pet ekspozitura. Na prvoj dobijenoj slici ekspozicija na krajevima nije bila ista, što bi na platformi kasnije stvorilo jasnu ivicu, dok su se na drugoj slici ekspozicije poklopile i time je izbegnut nagli prelaz.
Od slika je izrađen GIF radi sagledavanja na sajtu u slučaju tehničkih problema, a da bi bio vidljiv, potrebno je da se na njega klikne.

Rezultati: za prvi problem istraživanja nisu bili uspešni ni zadovoljavajućoi zbog nemogućnosti bolje dubinske percepcije prostora i parallax efekta, jer je tačka kamere odnosno korsnika u prostoru statična. Drugi problem je poprilično zadovoljavajuć jer je moguće implementiranje drugačijeg 360 rendera na platformu koju u jednoj slici prikazuje promenu svetla i osvetljenosti bez dodatnih poteza gledaoca.
Hipoteza: Problem je ocenjen kao poprilično zadovoljavajući, jer je omogućena implementacija drugačijeg 360 rendera na platformu, pri čemu se na jednoj slici prikazuje promena svetla i osvetljenosti bez dodatnih poteza posmatrača.
Zaključak: Vizuelni kvalitet osvetljenja i kombinovanje različitih osvetljenja mogu biti iskorišćeni da korisnicima kroz samo jednu sliku bude omogućeno doživljavanje prostora na više načina. Isti postupci mogu biti primenjeni za formiranje slike iz dnevne u noćnu zonu pomoću HDR toniranih slika sa fade prelazima. Efekat fokusiranja tokom kretanja doprinosi realnijem prikazu, tako da sadržaj nije prikazan kao „pečen“ i statičan, već se prilagođava oku posmatrača. Tehnički, kvalitet slike se gubi prilikom postavljanja na platformu, ali je krajnji ishod kod korisnika ocenjen kao pozitivan.
