Modelovanje i simulacija otvaranja modularnih pokretnih panela – Faza III

Rezultati:

Nakon svih testiranja i digitalnog modelovanja u Grasshopperu, najefikasnije rešenje pokazalo se kao postavljanje membrana jedna ispod druge. Ova konfiguracija omogućava da se paneli vizuelno preklapaju, što značajno smanjuje otvore kroz koje svetlost prolazi, ali pri tom ne dolazi do fizičkog dodira između panela, što olakšava montažu i održava fleksibilnost sistema. Iterativnim testiranjem promenjeni su položaji i dimenzije lepeza kako bi se postiglo maksimalno preklapanje i optimalna kontrola svetlosti. Paneli su takođe dovoljno prilagodljivi za različite površine i prostorne situacije, a estetski efekat ostaje ujednačen i prijatan za oko.

Miura Ori tehnika u kontekstu istraživanja:

Tokom istraživanja, kao potencijalno rešenje, uočena je Miura Ori tehnika, koja potiče iz japanskog origamija i omogućava pravljenje fleksibilnih i kontinuiranih površina. Ovaj šablon savijanja omogućava da se materijal preklapa u više slojeva bez stvaranja otvora, što znači da bi membrana mogla potpuno da zaustavlja svetlost tamo gde je potrebno. U kontekstu našeg istraživanja, Miura Ori bi mogla da pruži zadovoljavajuće rezultate, poboljšavajući funkcionalnost i estetski dojam panela, dok istovremeno zadržava fleksibilnost i praktičnost izvođenja. Plan je da se ova metoda detaljnije istraži u narednim fazama, kako bi se uporedila sa rešenjem dobijenim metodom lepeze.

Zaključak:

Istraživanje je pokazalo da metoda lepeze daje određene rezultate – membrane postavljene jedna ispod druge vizuelno se preklapaju i smanjuju otvore kroz koje svetlost prolazi, čime se delimično kontroliše svetlost u prostoru. Međutim, rezultati nisu u potpunosti zadovoljavajući jer hipoteza je bila da membrana uopšte nema otvore, a to metoda lepeze još uvek ne omogućava. Na osnovu ovih saznanja, nova pretpostavka je da primena Miura Ori metode savijanja može dovesti do rešenja koja će ispuniti ovu hipotezu, stvarajući membrane sa potpuno zatvorenim površinama i većom fleksibilnošću. Ovakav zaključak daje smer za dalje istraživanje i potvrđuje važnost eksperimentisanja i digitalnog modelovanja u razvoju adaptivnih i kinetičkih sistema u enterijerima.


Leave a comment