Kako parametarski softveri utiču na odabir lokacije za život/izgradnju u realnom okruženju? (Rhinoceros+Grasshopper) – faza 2

Ovo istraživanje bavi se sistematizacijom i određivanjem pogodne lokacije u gradu za specifičnog korisnika/investitora, ili istraživača koji želi da sazna više o određenoj lokaciji.

Kako bi neko mogao da donese odluku o izboru lokacije potrebno je da ima objektivne kriterijume na osnovu kojih će formirati svoj subjektivni zaključak. Kao veoma važan, ali ne i jedini, kriterijum za ocenu određene lokacije izdvaja se položaj iste u okviru ulice, bloka, kvarta, pa i čitavog grada kao urbane celine. Na osnovu činjenica o povezanosti i dostupnosti relevantnih celina sa lokacijom, korisnik je u mogućnosti da na osnovu sopstvenih preferenci zaključi zbog čega mu određena lokacija više ili manje odgovara, što u mnogome doprinosi krajnjem rezonovanju stava o lokaciji.

..

ANALIZA

(Detaljno raščlanjivanje problema radi lakšeg razumevanja i
sagledavanja, konstatacije i kraća obrazloženja.)

URBANISTIČKA ANALIZA

(Prostorne, fizičke, funkcionalne, arhitektonsko – građevinske, sociološke, ekološke karakteristike, kao i način formiranja i transformacije celine.)

URBANISTIČKA DISPOZICIJA

(Prostorne karakteristike delova naselja – njihov položaj u odnosu na celovito naselje:
· u odnosu na geometrijsko težište površine naselja,
· u odnosu na neko značajno mesto.)

DOSTUPNOST

(Udaljenost elementa od ostalih značajnih područja naselja, objekata, površina, sadržaja ili aktivnosti, odnosno repernih tačaka i žižnih mesta. Na osnovu ovog pokazatelja se može zaključivati o kvalitetu života ljudi u posmatranom području.)

..

Kada je definisan polazni pojam, sledeće je objasniti postupak i razraditi ideju vizuelnog prikaza dostupnosti kroz alate parametarskih softvera.

Ideja je koncipirana kroz sistem atraktora (žižnih mesta) na osnovu kojih se određuje udaljenost odnosno dostupnost istim u okviru grada. Prvi korak je formiranje podloge što je u stvari mesh mreža koja odgovara odabrnom segmentu grada. Nakon toga potrebno je definisati atraktore, tačke koordinate objekata od značaja. Kada se isti unesu u sistem neophodno je definisati sam algoritam po sledećem principu:

1. Podlogu razložiti na sistem tačaka koji je čine i dodeliti im njihove indekse.

2. Pronaći najkraće rastojanje svake od tačaka koji čine podlogu do atraktora.

Vizuelni prikaz najkraćeg rastojanja svakog mesh-a od atraktora (gornji levi ugao)

3. Odrediti realan domen (minimalna i maksimalna vrednost) za dobijene vrednosti.

4. Pregrupisati dobijena rastojanja u novom domenu u obliku koji odgovara vrednostima 0-1.

5. Definisati međusobni prioritet kategorija objekata od značaja.

6. Zbirno dejstvo formirati u domenu 0-1.

7. Numeričke podatke konvertovati u gradijent koji bojama prikazuje međusobno rastojanje.

Vizuelni prikaz gradijenta koji se dobija na osnovu udaljenosti od atraktora (zeleno – blizu, crveno – daleko)