EVALUACIJA UTICAJA ADAPTIVNOG ENTERIJERA NA EMOCIJE KORSINIKA- FAZA II

Druga faza istraživanja odnosi se na planiranje i realizaciju empirijskog dijela koji će omogućiti kvantitativno i kvalitativno ispitivanje uticaja adaptivnog enterijera na emocije korisnika. Istraživanje će se sprovesti u kontrolisanim uslovima, putem vizuelne prezentacije 3d modela prostora, kako bi se eliminisali spoljašnji faktori i fokus zadržao na vizuelnom doživljaju.

Cilj ove faze:

  • definisanje tri tipa enterijera koji će se koristiti kao modeli istraživanja;
  • definisanje instrumenta za mjerenje emocija;
  • definisanje empirijskog testiranja i prikupljanja podataka;
  • definisanje statističke i kvalitativne analize podataka;

U istraživanju će učestvovati 5-10 učesnika, starosti od 18-70 godina, koji nemaju profesionalno iskustvo u oblasti dizajna entrijera, kako bi se izbjegla stručna pristrasnost. Istraživački uzorak će biti heterogen po polu i obrazovanju, a učesnici će biti nasumično odabrani među studentima i odraslim korisnicima prostora.

Za potrebe istraživanja biće pripremljena 3 renderovana 3d modela enterijera koji predstavljaju različite tipove adaptivnih prostora.

  • Model A – svijetli i otvoreni enterijer
  • Model B – tamni i zatvoreni enterijer
  • Model C – neutralni enterijer ( balans svijetlog i tamnog)

Svi prikazi će biti izrađeni u istom softveru ( 3ds MAx + Corona render), iz iste perspektive uz kontrolisane parametre svjetla, boje i materijala, kako bi jedina razlika bila u vizuelnom karakteru prostora.

Za mjerenje emocionalnog doživljaja koristiće se standardizovani upitnik koji sadrži dva dijela:

  • Skala emocionalnih reakcija- Likert skala (1-5) za procjenu nivoa prijatnosti, smirenosti, energije i zadovoljstva.
  • SAM ( Self-Assessment Manikin)- za mjrenje tri dimenzije emocija: valenca (prijatnost), pobuda (energičnost) i dominacija ( osjećaj kontrole).

U drugom djelu upitinika biće omogućeno davanje kvalitativnog komentara o atmosferi prostora.

  1. Ispitanici će biti upoznati sa sa svrhom istraživanja i obavjšteni da je istraživanje dobrovoljno i anonimno.
  2. Svaki ispitanik će nasumičnim redosljedom posmatrati 3d prikaze eterijera.
  3. Nakon svakog prikaza ispitanik popunjava upitnik o emocionalnom doživljaju.
  4. Nakon završetka posmatranja ispitanik daje kratki opis svog opšteg utiska o prostoru.

Kvantitativna analiza biće urađena u programu Excel, računaće se:

  • prosječna ocjena za svaku emocionalnu dimenziju,
  • standardna devijacija,
  • statistička značajnost razlika ( npr t-test ili ANOVA između modela A,B i C).

Kvalitativna analiza- obuhvatiće analizu komentara ispitanika i identifikaciju dominantnih deskriptora emocija ( npr. “toplo”, “napeto”, “hladno”…).

Ova analiza će omogućiti da se empirijski potvrdi ili odbaci postavljena hipoteza o uticaju vizuelnih karakterisitika adaptivnog enterijera na emocije korisnika, čime se doprinosi razvoju emocinalno inteligentnog dizajna prostora i razradi koncept vizueno adptivnog enterijera.

OSNOVNI PRINCIPI ZA MODELOVANJE 3 TIPA ENTERIJERA:

Svi prostori treba da imaju:

  • istu funkciju ( dnevna soba);
  • istu rasporednu strukturu ( iste dimenzije, raspored najmeštaja);
  • iste perspektive kamere/rendera;

a da se razlikuju samo u svjetlu, bojama i materijalima.

SAŽETAK PRVE FAZE II DJELA ISTRAŽIVANJA: DEFINISANJE MODELOVANJA TRI TIPA ADAPTIVNIH MODELA

Prva faza eksperimentalnog istraživanja odnosi se na definisanje izrade 3 osnovna 3d modela adaptivninih enterijera.Ova tri tipa prostora predstavljaju tri osnovne kategorije ambijelntalne percepcije, koje se u literaturi najčešće povezuju sa različitim emocionalnim reakcijama korisnika. Njihovo precizno definisanje i modelovanje omogućava kasnije ispitavanje kako vizuelne karakteristike prostora ( svjetlo, boje, materijali, atmosfera) utiču na emocionalni doživljaj korisnika.

  1. Svijetli enterijer: Ovaj enterijer karakterisaće otvorenost, visoka osvjetljenost, svijetle nijanse zidova i namještaja, te upotreba toplih i neutralno bijjelih tonova (2700-4000K). Ovakvi prostori se u dizajnerskoj i psihološkoj literturi povezuju sa osjećajem pozitivnosti, energije, zadovoljstva i smirenosti. U modelovanju će se koristiti visok intezitet prirodnog svjetla ( dnevna rasvjeta ili simulacija sunčevog svjetla kroz otvore), kao i materijali koji reflektuju svjetlost ( mat bijela, svijetlo drvo, bež tekstil). Cilj je da se postigne doživljaj prozračnosti i topline.
  2. Tamni enterijer: Tamni enterijer biće suprotan svjetlom , sa nižim intezitetom svjetla, dominacijom tamnih tonova( tamno siva, smeđa, crna) i naglašenim kontrastima između svjetlih i sjenovitih dijelova prostora. Tamni prostori često izazivaju intezivnije i introspektivne emocionalne reakcije– mogu biti percipirani kao sofisticirani, intimni ili napet, u zavisnosti od tonaliteta i materijala. U renderovanju će se koristiti usmjerena rasvjeta (spot light) i materijali sa manjom refleksijom (npr. mat površine, tamno drvo, baršun). Cilj je da se ispita kako takva prostorna atmosfera utiće na osjećaj mirnoće, tenzije ili elegancije.
  3. Neutralni enterijer: Neutralni enterijer predstavlja ravnotežu između svijetlog i tamnog prostor, i koristi se kao kontrolna kategorija u istraživanju. Karakterisaće ga uravnotežen nivo osvjetljenosti, neutralna paleta boja (siva, bež, svijetlo drvo), te jednostavni materijali i teksture. Neutralni prostor ne bi trebao da izaziva snažan emocionalni odgovor, već da posluži kao polazna tačka za poređenje promjena raspoloženja i emocija kod korisnika u odnosu na druge varijante. Ova scena će biti osnova za kasnije adaptacije (npr. promjena boje svjetla, tekstura ili inteziteta osvjetljenja).

Odabir svijetlog, tamnog i neutralnog prostora zasniva se na teorijskim modelima iz oblasti emotivnog dizajna i psihologije percepcije prostora. Brojna istraživanja pokazuju da osvjetljenje, boja i materijalnost prostora značajno utiču na emocionalni odgovor korisnika. Na taj način, ovi tipovi prostora omogućavaju da se u okviru jedne studije ispita puni raspon emocionalnih reakcija-od pozitivnih i stimulativnih , do neutralnih i umirujućih, pa do onih introspektivnih zatvorenih.

Osnovne karakteristike i parametri modelovanja:

Drugi sažetak II faze istraživanja:

Nakon što su definisana tri osnovna tipa enterijera , druga faza istraživanaj odnosi se na praktično sprovođenje eksperimenta, kroz adaptaciju svakog prostora i mjerenje emocionalnih reakcija korisnika na vizuelne promjene. Cilj ove faze jeste da ispita na koji način prmjene svjetla, boja i materijala u prostoru utiču na emocionalni doživljaj korisnika, kada se prostor prezentuje putem 3d prikaza.

Struktura ekspermientalnog dijela:

Za svaku od 3 osnovne scene biće izrađene dodatne tri varijante, u kojima se sistemski mjenjaju pojedini prostorni parametri (svjetlo, boja, materijal), dok sve ostale karakteristike ostaju nepromjenjene. Na taj način biće moguće jasno idnetifikovati koji vizelni element najviše doprinosi emocionalnom odgovoru.

Ukupno će biti izrađeno 12 renderovanih scena:

  • 3 osnovna modela (svjetli, tamni, neutralni)
  • 9 adaptivnih verzija ( po tri za svaki prostor)

U adaptacijama svakog prostora mjenjaće se sljedeći vizuelni faktori:

  • intezitet svjetla- pojačano, umjereno i prigušeno osvjetljenje ( simulacija dnevne i ambijentalne rasvjete),
  • boja svjetla (temperatura)- toplo (2700k), neutralno (3500K) i hladno svjetlo (6500K),
  • materijalnost površina- varijacija u teksturi i refleksiji materijala ( mat, polusjajni, sjajni finiš),
  • dekorativni elementi- prisustvo ili odsustvo biljaka, tkanina ili zidnih detalja koji utiču na osjećaj priajtnosti.

Ovi parametri odabrani su zato što, prema istraživanjima u oblasti dizajna i psihologije prostora, upravo svjetlo, boja i tekstura najdirektnije utiču na emocionalni odgovor posmatrača.

Sprovođenjem ove faze očekuje se da se jasno identifikuje:

  • koji tip prostora (svjetli, tamni ili neutralni) izaziva najpozitivniji emocionalni odgovor,
  • koje promjene u svjetlu, boji i materijalima najviše utiču na emociju korisnika,
  • te kako vizuelno adaptivni enterijeri mogu doprinjeti osjećaju kontrole i prijatnosti kod korisnika.

Rezultat ove faze poslužiće kao osnova za formiranje preopruke za emocionalno adaptivni dizajn enterijera, koji ne reaguje samo na emocije korisnika, već i aktivno doprinosi njegovom emocionalnom blagostanju.