U skladu sa prethodnim istraživačkim koracima, fokus ovog rada usmeren je na ispitivanje efikasnosti i uspešnosti brze izrade 3D light box-a koji funkcioniše kao slojevita vizuelna reprezentacija odabrane slike. Projekat je realizovan kroz integraciju softverskih alata SketchUp i V-Ray,a celokupan proces podeljen je u tri jasno definisane faze.
- I faza – Odabir fotografije i segmentacija slojeva slike ,iscrtavanje slojeva
- II faza –Model je pravljen u SketchUp-u a renderovan u V-Ray-u uz korišćenje različitih svetlosnih postavki (najčešće Rectangular Light i Emissive Materials) kako bi se ispitali prostorni odnosi i uticaj osvetljenja na dubinu kompozicije.
- III faza –Ispitivanje razdaljine “slojeva” I pronalaženje najidealnijeg razmaka “slojeva” I tačke sa koje će se sagledati Light Box.
Tokom eksperimentisanja testirane su tri različite distance između slojeva kako bi se postigao optimalan vizuelni rezultat:
5 cm – prevelika dubina, neefikasna za manji format, slabi svetlosni efekti i senke.
2 cm – bolja svetlosna dinamika, ali još uvek nepraktično za krajnji proizvod.
1 cm – idealan balans između dubine prostora i dimenzije box-a.



Ova vrednost je odabrana kao konačna jer obezbeđuje jasnoću slojeva i kvalitetnu igru svetla i senke.
Osim pozadinskog LED osvetljenja, testirana je i kombinacija sa direktnim osvetljenjem, što je dodatno pojačalo percepciju dubine.
Takođe je ispitano sagledavanje slike u paralelnoj projekciji, ali se to ne može uzeti za validnim pogledom iz razloga što ljudsko oko prirodno percipira svet kroz perspektivu, a ne kroz paralelne linije. U paralelnoj projekciji se dobija da su svi objekti istih dimenzija bez obzira na udaljenost, pa se dobija 2D prikaz bez osećaja dubine.

Zaključak:
Na osnovu rendera, može se zaključiti da su svi ciljevi projekta uspešno realizovani. Početna hipoteza, da se brza, precizna i vizuelno efektna izrada 3D light box-a može postići korišćenjem digitalnih alata kao što su SketchUp i V-Ray, potvrđena je kao tačna.
Metodologija zasnovana na digitalnom prototipisanju omogućila je kreiranje jedinstvenog, slojevitog objekta koji funkcioniše kao spoj dizajna, modelovanja i svetla – i kao takav ima potencijal za dalju primenu u vizuelnim umetnostima ili enterijerima.