FASADNE MREŽE – OSE KRETANJA – VEZE IZMEĐU KRETANJA – REALNA PRIMENA
Kako iz statične trougaone mreže razviti prostorno promenljiv fasadni sistem u kome se kretanje jednog elementa prenosi na drugi?
Polaznu osnovu čini pravilna mreža trouglova. Osnova ideja je da napravimo sistem sa kombinovanim kretanjem, translacijom i rotacijom, kao i da kretanje jednog elementa postaje parametar za kretanje/poziciju drugog.


Nakon mnogih pokusaja i kombinovanja tehnikla kretanja, kao i polozaja elemenata sistema, dolazimo do toga da postoje dva tipa kretanja.
Translatorno i rotaciono. Jedna kategorija panela ostvaruje translatorno pomeranje, dok druga kategorija menja svoju orijentaciju rotacijom.


Prvi pokušaj povezivanja ova dva tipa kretanja bio je zasnovan na matematičkom određivanju ugla rotacije. Kretanje jednog elementa postaje parametar koji određuje položaj susednog elementa.
Ugao rotirajućeg panela računat je na osnovu odnosa translatornog pomeranja i visine trougla. Međutim, zbog numeričkog zaokruživanja u programu dobijeni položaji nisu bili dovoljno precizni i elementi se nisu uvek poklapali na očekivan način.
Ovaj korak je važan jer je pokazao da za sistem koji zavisi od međusobnog uklapanja elemenata nije dovoljno samo izračunati približan ugao. Bilo je potrebno pronaći rešenje koje će položaj panela određivati direktno iz njegove geometrije.
Na taj način svaki panel postaje deo šireg sistema: njegovo kretanje se više ne posmatra izolovano, već u odnosu na položaj i kretanje susednih elemenata.
Potrebno je bilo da se uspostavi veza između panela koji se transliraju i onih koji se rotiraju. Prva iteracija je bila pokušaj da se uz pomoć matematičke formule za ugao rotacije (cos (duzina translatornog pomeranja/visina trougla) odredi putanja kretanja rotirajućih panela. Rezultat nije bio zadovoljavajuć zbog zaokruživanja decimala u programu, odnosno nedovoljne preciznosti.
Rešenje – Iz koordinatnog početka svakog panela konstrusana kružnica sa poluprečnikom visine trougla. Traži se presek kružnice i xz –ravni, a potom se vrh trouganog rotirajućeg panela orijentiše u tu tačku. Pomeranjem translatornog panela, konstruiše se nova kružnica jer se automatski pomera i koordinatni početak i traži se novi presek ravni i kružnice. Na taj način rotacija prati translaciju.

To je zapravo suština sistema.
Rotacija se ne zadaje kao zaseban pokret, već nastaje kao posledica translatorne promene geometrije.
Osnovna ideja sistema je da translatorno pomeranje jednog elementa menja geometrijske uslove susednog elementa i time izaziva njegovu rotaciju.


