Radiolarija paviljon – faza2

Metoda I:

  1. formiranje osnovne geometrije
  • izabran je profil koji je podeljen na tačke koje predstavljaju centre krugova – koji mogu da se kontrolišu pomoću Graph Mapper-a i Seam korišćeni za generisanje osnovne forme.
  • pomoću Loft-a dobijena je rotaciona površ.

2. formiranje mrežaste strukture

  • pomoću Mesh Surface-a rotaciona površ izdeljena je na sitnije delove;
  • zatim, korišćeni su ReMap Numbers-a, Wb Frame-a i join-ovani su meshovi (Mesh Join).

3. formiranje otvora i debljine

  • uz pomoć Wb Thicken-a dobijena je debljina strukture, a uz pomoć Wb Catmull Clark-a obrazovani su kružni otvori.

4. dobijanje konačne strukture

  • dobijena je struktura koja delimično podseća na radiolarije, međutim, sami otvori su veoma uniformni i simetrični;
  • parametrizacijom krivih u Seam komponenti, dobija se struktura “iskrivljenih” otvora, koja više odgovara nepravilnoj formi samih radiolarija, ali opet ne dovoljno.

Metoda II:

  1. formiranje osnovne geometrije
  • korišćenjem krivih u Rhino-u i Loft-ovanjem u Gh-u od različitih rotacionih površi započet je ovaj metod modelovanja

2. razmotavanje površi i postavljanje tačaka

  • ovaj postupak omogućava kasnije sigurniji raspored perforacija na proizvoljnom obliku, bez geometrijskih grešaka;
  • rotaciona površ se razvila u ravan pomoću Plane Surface-a;
  • ravan je zatim podeljena na ujednačenu mrežu tačaka koristeći Divide Surface;
  • koristeći Jitter i Random uspostavljen je nasumičan raspored tačaka, najsličniji organskom.

3. razvijanje ćelija i prebacivanje na željeni oblik

  • na razvijenoj površi generisan je Voronoi dijagram pomoću komponente Voronoi;
  • za prebacivanje strukture na proizvoljan oblik radiolarije korišćen je Surface Morph.

4. regulisanje Voronoi ćelija

  • uz pomoć Explode-a su eksplodirani poligoni i kreiranje perforacije na 3D površi;
  • ConMesh pretvario je linije u zatvoreni mesh poligon;
  • MJoin je spojio sve u jednu zatvorenu Voronoi ćeliju.

5. kreiranje konačne forme

  • WbJoin je spojio više meshova u jedan jedinstven mesh; Wb Thicken je dao debljinu strukturi, a WbCatmullClark je dao “smooth” formu.
  • dobijene su znatno približnije strukture radiolarijama po izgledu u odnosu na one dobijene korišćenjem Metode 1.
  • ova metoda ispostavila se kao znatno efikasnija u modelovanju struktura inspirisanim radiolarijama.