Nakon svih obavljenih priprema u različitim softverima (Rhinoceros, Grasshoper, Photoshop) pristupila sam pravljenju makete. Na osnovu istraživanja zaključila sam da je optimalan broj kontura između 10 i 20. Konture koje sam izvukla dale su mi 14 presjeka. Presjeke sam štampala na foliji formata A5, te ih redala jedan iza drugog na razmaku od 0.5cm. Krajnji rezltat međutim nije bio zadovoljavajući. Problem koji se desio odnosi se na izradu makete, folije zalijepljene na pleksiglasu su se zamutile, samim tim što nisu potpuno prozirne posljednji slojevi pleksiglasa su teško vidljivi, te sama maketa ne odaje utisak 3D modela.
Zaključak: Bez obzira na detaljno istraživanje, te rad u različtim softverima, na krajnji rezultat su ipak uticala ograničena sredstva za izradu makete. Nakon pravljenja makete zaključujem da bi se bolji rezultati postigao kada bi se konture preslikavale direktno na pleksiglas ili staklo.
