Finalna faza istraživanja bazirala se na pronalasku koda koje će biti univerzalan za svaku osnovu koja se postavi kao povoljan kandidat za ciljani objekat, tako smo dobili program koji iz svake osnove izvodi izdržljivu formu sa svojim nosećim elementima.Ovaj program može da radi i sa komplikovanijim osnovama sa tim da postavimo nove noseće krive, time iz svake površi koja može da se sastoji od nekoliko razlišitih površina možemo dobiti stabilnu struktur. Primjer programa:
Grasshopper nam je pomogao da uspostavimo taj kod sa svojim plug-inovima kao što je Kangaroo2 koji je za nas proračunao izdržljivu formu sa samo nekoliko promjenjivih parametara. Sa komandom “Solver” u koju ubacujemo sve parametre dobili smo iz jednostavne osnove promjenjivi objekat.
Strukture koje smo dobili pomoću ovog principa varirale su od parametara i od oblika osnove, program se pokazao kao povoljan za izgradnju struktura koje su podesive. Tako smo razvijanjem osnove došli do zanimljivijih formi.
Princip programiranja formi koje će biti izložene velikom pritisku i vremenskim uslovima se pokazao kao najpovoljniji zbog lakog unosa informacija, mogućnosti slobodne forme, mogućnosti rasporeda sila, mogućnost odabira oslonca i njihov broj.
Zaključak Istraživanja: Istražvanje postojbina na Marsu smatramo uspješnim dolaskom do približno idealnih uslova za objekat kao i pronalaskom idealne lokacije za taj isti. Zaključak ovog istraživanja je da sa alatima koje posjeduju Rhino i njegovi Plug-in programi Grasshopper i Kangaroo2 može doći do idealnog samoodrživog i slobodno stojećeg objekta koji bi poslužio kao idealan primjer jedne nove postojbine na pustoj planeti.
