Komparativna analiza uticaja geometrije i materijala na akustičke performanse pozorišnih prostora; simulacije reverberacije i raspodjele zvučne energije

Thumbnail sa članka https://www.topakustikusa.com/

Oblast:
Ahitektonska akustika u pozorišnim prostorima

Tema istraživanja:
Komparativna analiza uticaja geometrije i materijala na akustičke performanse pozorišnih prostora; simulacije reverberacije i raspodjele zvučne energije

Stanje u oblasti:

  • https://www.scribd.com/document/488854638/184761366-Akustika-u-Arhitekturi-pdf – definiše osnovne pojmove akustike i zvuka, istražuje značaj zvučnih pojava za čovjeka, kao i fiziološke i estetske aspekte zvuka. Takođe, uvodi pojam arhitektonske akustike i njen značaj u širem kontekstu. Pruža uvod u principe akustičkog dizajna, razmatra materijale i konstrukcije u akustičkom dizajnu i pruža praktične primjere akustičkog dizajna u različitim vrstama objekata.
  • https://danylastchild07.wordpress.com/wp-content/uploads/2016/05/auditoracoustics.pdf – knjiga se bavi akustikom koncertnih sala gdje opisuje sve dosadašnje oblike u osnovi, poprečnom presjeku kao i probleme i prednosti svake od njih.
  • https://modulyss.com/en-GB/modulyss-talks-the-importance-of-acoustics-in-architecture
  • https://danylastchild07.wordpress.com/wp-content/uploads/2016/05/auditoracoustics.pdf
  • U oblasti akustike pozorišta razvijeni su različiti tipovi osnova i arhitektonskih rješenja. Najstariji primjeri su antička grčka i rimska pozorišta, gdje je prirodna topografija brda i amfiteatralni raspored sjedišta omogućavao dobru čujnost i distribuciju zvuka u otvorenom prostoru. Ovi oblici osnova, prije svega lepezasti, ostali su značajna referenca u kasnijem razvoju pozorišne arhitekture.U periodu renesanse i baroka razvija se proscenium pozorište sa pravougaonom osnovom i jasnim odnosom scene i gledališta. Ovakvi prostori, sa ložama i balkonima, dominirali su evropskom teatarskom tradicijom. Kasnije, javljaju se različite varijacije osnovnih tipova. Lepezasta (fan-shaped) osnova postaje česta jer omogućava bolju vizuelnu povezanost publike sa scenom i veću preglednost. Ovakav tip prostora sreće se u velikom broju savremenih pozorišnih i multifunkcionalnih sala.

Problemi:

  • Prvi problem u projektovanju pozoršnih prostora jeste činjenica da akustički kvalitet prostora zavisi od geometrije. Iako su pojedini oblici, poput tradicionalne shoebox sale, kroz istoriju pokazali izuzetne rezultate, taj model ima svoja ograničenja u kapacitetu i fleksibilnosti. Noviji tipovi osnova, kao što je fan-shaped tipologija, nastoji da poboljša preglednost sale, ali pored te dobre vizuelne preglednosti, pokazuje slabije akustičke performanse. Drugi oblici sala jesu kombinacija prethodno navedenih, pa njihove karakteristike zavise od raznih parametara.
  • Drugi značajan problem leži u uticaju materijala. Isti oblik sale može se akustički potpuno različito ponašati u zavisnosti od odabranih apsorpcionih i reflektivnih površina, što projektovanje čini dodatno složenijim.

Cilj:

Cilj istraživanja je da se kroz simulacije u Pachydermu kvantitativno uporede akustičke performanse dvije različite tipologije pozoršnih prostora i da se analizira uticaj primjene različitih materijala na parametre reverberacije. Istraživanje teži da ispita optimalno rješenje oblika i materijala koje omogućavaju najbolji akustički kvalitet prostora, kako za klasičnu muziku, tako i za savremene izvođačke potrebe.Identifikovati probleme akustike u prostoru

Hipoteza:

Izbor materijala zidova, plafona i ostalih elemenata ima veći uticaj na vrijeme reverberacije i ukupni akustički doživljaj prostora nego geometrija pozoršnog prostora.

Kriterijumi:

  • Reverberacija (RT60) – 1,8 – 2,2 s
  • Analiza širenja zvučnih zraka
  • Usklađenost sa akustičkim standardima i preporukama za pozorišne sale.