Parametarski pristup modelovanju pletenog abažura

Oblast istraživanja

Inspiracija za ovaj rad potiče iz tradicionalnih tehnika pletenja od prirodnih vlakana, poput ratana i bambusa, koji se vijekovima koriste u izradi predmeta za svakodnevnu upotrebu, uključujući i svjetlosne elemente. Ovi predmeti su prepoznatljivi po svojoj laganoj konstrukciji, prirodnom karakteru materijala i jedinstvenim svjetlosnim efektima koje stvaraju u prostoru.

Oblast ovog istraživanja obuhvata primjenu parametarskog modelovanja u dizajnu ručno pletenog abažura od listova bambusa koji se tradicionalno vezuje za područje jugoistočne Azije. Fokus je na tome da se tradicionalno ručno pleteni abažuri reinterpretiraju u digitalnom prostoru, pri čemu se forma i svjetlosni efekat mogu kontrolisati promjenom parametara u programu za 3D modelovanje.

Tema istraživanja

Tema istraživanja je modelovanje pletenog abažura korišćenjem parametarskog pristupa u programu 3ds Max. Rad se bavi analizom mogućnosti da se forme koje tradicionalno nastaju zanatskim postupcima digitalno reinterpretiraju.

Stanje u oblasti

Parametarski pristup u enterijeru se najčešće primjenjuje na namještaj, zidne panele i perforacije. Pleteni abažuri su prisutni, ali i dalje niša u odnosu na te kategorije.

Problemi

Glavni problem je kako prenijeti nepravilnosti i toplinu ručnog zanatskog rada u digitalno okruženje, kao i da li parametarsko modelovanje može vjerodostojno da prikaže strukturu pletenja.

Cilj

Cilj istraživanja je povezati tradicionalnu estetiku i savremeni digitalni proces.

Hipoteza

Parametarski pristup neće samo reprodukovati izgled ručno pletenih abažura, već će omogućiti predvidljivu kontrolu forme i svjetlosnog uzorka kroz ograničen skup parametara.

Kriterijum

Kriterijum uspješnosti istraživanja je razvoj digitalnog modela abažura koji je vizuelno prepoznatljiv kao pleteni, funkcionalan u smislu realnog svjetlosnog efekta i estetski uporediv sa tradicionalnim zanatskim radovima.

Metoda

Metoda rada zasniva se na praktičnom modelovanju u programu 3ds Max, pri čemu su korišćeni sljedeći koraci:

1. Kreiran je osnovni cilindar (height 75 cm, radius 30 cm, sides = 80). Napravljen je i drugi cilindar (height 50 cm, radius 40 cm, sides = 80), postavljen u središte prvog.

2. Sa oba cilindra uklonjeno je dno i vrh, a zatim su ivice skalirane kako bi forma dobila širi obod.

3. Ivice oboda su podignute i na gornjem i na donjem dijelu oba cilindra, čime je oblik dobio mekšu i zaobljeniju formu.

4. Iz rezultujuće geometrije izdvojene su ivice i dodjeljena im je debljina (length = 0.5, width = 0.5) kako bi se simulirala tekstura vlakana.

5. Zatim je napravljena kopija ivica oba cilindra na koje je primjenjen Twist modifikator sa parametrom angle = 50. Na taj način dobija se ukrštanje i formira se karakteristična pletena tekstura.

6. Render finalnog modela prikazuje igru svjetla i sijenki koja se stvara prolaskom svjetlosti kroz mrežastu strukturu.

Zaključak

Renderovani prikaz modela prikazuje rezultat koji potvrđuje hipotezu da parametarskim putem može da se oblikuje forma nalik tradicionalnim ručno pletenim abažurima.

Leave a comment