Prostorna anamorfoza – faza II

Druga faza istraživanja je pokušaj modelovanja u softveru ( Grasshopper/Rhinoceros). Za početak bilo je potrebno nacrtati grid i izdeliti ga na segmente, tako da svaki segment tog grida ima svoj centar jer se upravo u tim tačkama definiše staklena traka, čija se širina, visina i debljina definiše u Grasshopper-u.

Zatim se postavljala tačka posmatranja , na određenu visinu , i u odnosu na nju definisana je xy osa svake staklene trake koja leži u segmentima grida. Svrha toga je da svaka slika za sebe pruža jasan pogled, a ne njihovo preklapanje.

ssZatim je preko “Image Sampler-a” ubačena slika, koja je trebala da se nađe u prvom redu nalepljena na traku. To se izvodilo preko definisanih tačaka na slici ,koja je predstavljala likoravan , i koje su bile usmerene ka definisanim tačkama samih traka. Nivo detaljnosti dobijenih rezultata je bio loš, jer se kvalitet same slike morao smanjiti zbog velikog broja tačaka.

UntitledOno što sam pokušala da uradim sa samom slikom, kako bi cela struktura izgledala zanimljivije i dinamičnije, jeste da umesto jedne slike, u ovom slušaju slike vuka, postoje tri slike u kome će svaka sledeća (odnosno svaki sledeći red) biti dopuna prethodne slike.

123

 

Pošto je moguće da dođe do komlikacije , pokušala bih da uradim uporednu analizu u AutoCad-u i Photoshop-u, gde bih za svaku staklenu traku definisala koji deo slike bi bio nalepljen na nju.

 

 

 

 

This entry was posted in 18/19 Radovi. Bookmark the permalink.