Primena Voronoijevog dijagrama u modelovanju – II faza

Rhinoceros/Grasshopper:

Prvo sam modelovao 2D šablon Voronoi ćelija koristeći opcije Populate geometry i Voronoi.

faza 1

 

Nakon dobijenih kontura koristim opciju Scale za dobijanje debljine ćelija.

faza 2

 

Na kraju se patern primenjuje na željenu površinu pomoću opcija Surface i Map to surface. Debljina se podešava opcijom Weavebirds mesh thicken a zakrivljenost površine dobija se pomeranjem kontrolnih tačaka.

faza 3

3DS Max:

I ovde se najpre pravi dvodimenzionalni šablon koristeci Plane i Generate Topology. Problem je sto ne postoji opcija za izvodjenje pravih Voronoi ćelija, već koristi patern koji podseća na njih, ali postoji mogućnost uvoženja šablona iz autocad-a da bi Voronoi ćelije bile prave.

faza2-2

Ovako nacrtan šablon se može modifikovati  koristeci kontrolne tačke u opciji FFD 4x4x4

faza6-6

 

Na kraju da bih dobio trodimenzionalnu mrežu koristim opciju Lattice i dobijam gotov model.

Zaključak:

U 3DS Max-u postoji mogućnost modifikacije ali ne toliko precizno a postoji i problem da 3DS Max nema prave Voronoi ćelije već samo imitaciju i ne može se uticati na njihov izgled i geometriju. Takodje 3DS Max ne može da aplicira šablon na postojeću površinu već se površina pravi od šablona.

faza6-6

Koristeći Grasshopper postoji više mogućnosti za modifikaciju dobijenog šablona, njegovih dimenzija i debljine kao i za modifikaciju površine na koju se on aplicira. To ga čini boljim programom za pravljenje formi sa Voronoi ćelijama.

faza 3

Uporednom analizom vidi se da je moguća primena Voronoijevog dijagrama u oba programa ali u 3DS Max-u je znatno manja mogućnost kontrole i modifikovanja, dok Grasshopper zahteva više vremena i komplikovaniji je za rukovanje.

This entry was posted in 17/18 Radovi. Bookmark the permalink.