Završna faza rada na imala je par usputnih zaključaka te je rezultovala u redefinisanju faza rada, i početak novog, i veoma drugačijeg pristupa temi.
Završna faza rada:
U programu blender 2.8 izmodelovana su oba prostora opisana u prethodnim fazama. U scene ubačeni su inputi slobodne interpretacije dela, koje se prožimaju sa opisima u romanu, tako da je rezultat irealna arhitektonska vizuelizacija prostora.
U oba vizuala, korišćena je HDRI mapa (environment texture) nađena na vebsajtu https://hdrihaven.com koja doprinosi celokupnom utisku rendera kao “iz snova”, menjajući svaki materijal i doprinosi koheziji scene;
kao i teksture materijala sa vebsajta https://www.textures.com .
Izabrane su palete boja.
prilog 1-faza izrade teksture pločica
Na oba vizuala upotrebljena je po jedna realna tekstura (patina na zidovima, pločice), kako bi se naglasio jedan element, a ukupna kompozicija ostala irealna.
Razmatranjem uvođenja ljudskih figura u prostor, odlučeno je da ipak prostori ostanu bez ljudi, životinja itd., ali je na prvom vizualu ostavljen sto sa pomerenim stolicama i nedovršenim doručkom, tako da gledaoc ima utisak kao da je neko nekad tu sedeo. Što jeste i poenta, s obzirom da likovi iz romana koji borave u ovim prostorima, zapravo ne postoje.
Finalni vizuali:
prilog 3-peristil Jerusalimskog dvorca Pontija Pilata
Zaključci, odgovori na kriterijume i opaske:
Pre svega treba naglasiti koliko je renderovanje u blenderu pogodno za ovakve scene (cycles render engine). Lako je upravljati stavkama, rezultati se vide odmah na rendered view prikazu, te se ne gubi vreme na probne rendere, već se scena ažurira sama. Takođe, odlična novina jeste denoiser opcija, koja odmah nakon završetka rendera sama sklanja nepotrebne “šumove”. Nije bilo potrebe za postprodukcijom u photoshopu, kao što je u početnoj fazi navedeno.
Što se tiče odgovora na kriterijume, subjektivno, dat je odgovor na prva dva kriterijuma (arhitekturalnost rešenja i koncept). Takođe u razgovoru sa studentima književnosti, dobila sam pozitivan komentar.
Pitanja koja su se nizala za vreme izrade projekta su se uglavnom ticala prirode romana i opravdanosti ovakve intervencije. U razgovoru sa profesoricom koja je obrađivala slične teme, otkriveno je da je proces “opisnog modelovanja” ili “opisnog projektovanja” zapravo skup kreativnih metoda koje se sprovode u cilju prenošenja atmosfere prostora.
Započet je novi proces, koji podrazumeva metodu storytellinga – zbog kompleksnosti likova, prostora, i njihovih preplitanja, iz teksta se izdvajaju dva lika i prati se njihov razvoj kroz roman. U ovim prvim fazama ne postoji naznaka finalnog rada, već se pristupa analizi, i kasnije se utvrđuje proces rada i finalni produkt. Možda izlazni rad bude maketa, možda model (kao što je opisano u početnoj fazi), možda multimedijalni rad.
Da li je rezultat ovog istraživanja zadovoljavajući?
Može se reći da je ovo istraživanje bilo “o istraživanju”, tj. da je utvrđeno kojim sve metodama se može pristupiti, kada se radi o ovakvoj temi:
1. vizuelizacija prostora iz romana
2. projektovanje prostora iz romana
3. istraživački rad koji se kasnije primenjuje u određene svrhe
Svakako je bilo veoma korisno raditi u novom programu, kao i razrađivati zamišljene prostore, s obzirom da u 4 godine školovanja na fakultetu tako nešto nije bilo moguće. Meni lično je rad na ovome bio zadovoljavajuć i interesantan, te ću se u budućnosti baviti time.