Filtriranjem ideja iz prethodnih postova i iz međuperioda, eliminišući sve što je nepraktično ili previše dizajnerski kompleksno da bi na njemu koncepti bili testirani, došla sam do sljedećeg:
– 3D isprintovan rezultat
-Mesh model korseta
Iz već postojećih 3D mesh modela proiciranjem dizajna sam isjekla korset u 3D-u. Plan je bio da pojeinačne komade razmotam i dobijem nešto slično šablonu za šivenje na koji bi dodala 3D izvučene elemente i štampala. Međutim, taj proces se pokazao isuviše dug za moje senzibilitete.
-Grasshopper koraci za razmotavanje šablona
Kad se već pojavljuje tema šablona za šivenje odlučila sam da iskoristim već postojeće kao bazu i modifikujem ih po svom ukusu.
-Šabloni za šivenje i za printanje (usvojeni)
Pošto sam usvojila šablone, pretvorila ih u površine. Kroz Grasshopper kod sam površinu podijelila na izvučene (ekstrudovane) trouglove. Problematika izvučenih trouglova jeste što svi ne bi trebali biti iste visine jer će to da ograniči korsetovu fukcionalnost u smislu da će se sudarati pri savijanju.
Definisala sam krive u zoni savijanja i duž njih smanjila visinu prizmi.
-Šablon sa eksrudovanim trouglovima
-Grasshopper finalni kod
-Šabloni premni za print
Pri 3d štampi nakon prvog sloja je postavljana mrežica koja drži prizme a time što je postavljana tek nakon prvog sloja omogućeno je da se ona ne razdvaja od prizmi.
-Proces štampe
-Prikaz šavova
Dijelovi su spajani koncem za zube s obzirom da najviše odgovara mrežici prema nijansi bijele boje i materijalizaciji. Spajanje je vršeno šivenjem sa periodičnim čvorovima zbog proklizavanja niti s obzirom da su od glatke plastike.
-Konačan rezultat
Zaključak:
Dizajn je testni te nije na zadovoljavajućem estetičkom nivou
Završni sloj štampanja je isuviše hrapav
Veličina ne odgovara korisniku (mjere nisu dobro uzete)
Same prizme nisu dovoljno zanimljive
Proces je isuviše dug
Dati dizaj se moze uvećati/umanjiti da odgovara širokoj grupi korisnika
Dizajn ne ograničava pokrete korisnika, vrlo je fleksibilan
Spajanje i uspješno i čvrsto