Prvi korak je bio pokusaj modelovanja strukture u 3dsMaxu (plane/ podeljen na vise segmenata/ pomeranje tacaka pomocu soft selection)
Dobijena forma nije ispunila nasa ocekivanja, pa smo probali drugim metodama da dobijemo zeljeni rezultat.
Drugi metod: pomocu Rhinoceros
Iscrtali smo vodjice koristeci se fotografijom
(curve/ interpolate points)
Dobijena struktura bila je previse kompleksna i geometrijski neprecizna.
Posto je krajnji rezultat bio los u odnosu na ocekivane rezultate, odlucile smo da oblikujemo formu koristeci krive iz osnove paviljona kao vodilje :
U programu Rhinoceros nacrtale smo u osnovi krive, koje smo alatkom -move- pomerile u prostor . Kada smo definisale polozaj krivih: koristeci alatku -loft- pomocu vodjica smo napravile povrs.
Trebalo je odrediti broj izvodnica (struna) koje definisu tu povrs, tako da rastojanje izmedju njih na svim mestima nije isto. (Paviljon je predvidjen za muzicka desavanja i manje solisticke koncerte, sto uslovljava polozaj struna i zahteva da na nekim mestima njihov broj bude veci zbog akustike) .
Koristile smo se Grasshopperom za definisanje polozaja,broja i odnosa izmedju izvodnica.
U njemu smo definisale ivice tako sto smo izabrale vodjice i podelile ih na x delova.
Posto su neki delovi zahtevali gusce rasporedjene izvodnice, ovaj metod nije najadekvatniji. Iz tog razloga, krive smo podelile na 2 dela (A,B tako da je A podela na jednoj krivoj odgovara A podela na drugoj krivoj) Pomocu toga uz Graph mapper mozemo da kontrolisemo kraj i pocetak svake krive. Kraj jedne krive je pocetak druge, i uz manpulaciju uspevamo da iskontrolisemo zeljenu gustinu struna (izvodnica).
Konacnu formu struna i njihovu visinu diktira osnova paviljona koji obavijaju. Osnova je pozicionirana delom na kopnu a delom na vodi. Strune imaju dve funkcije – njima se prostor fizicki odvaja od ostalog dela parka,ali da se ne zatvori ipak vizura prema vodi. Kod bine se povecava broj struna zbog poboljsanja akustike .
Radila i Emese B. Varga