Iz dobijene animacije, koja je generisana u Ecotect-u, zaključak je da paneli maskiraju određeni broj talasa (plavi), dok se ostali zraci odbiju (plavi, crveni i žuti). Dakle, maskirani talasi su rezultat odbijanja i preklapanja raznih talasa i ljudsko uho ga uglavnom ne registruje u prostoru, jer su izgubili veliki deo svoje energije, dok se odbijeni zraci mešaju sa i dalje dolazećim direktnim, što ljudsko uho registruje kao veći nivo buke. U Ecotect-u su ti odbijeni zvuci označeni kao eho (crveni – kasnije se pretvaraju u žute), ali s obzirom na veličinu prostorije, kašnjenje zvuka je ipak mnogo manje (da bi se stvorio eho), skoro neprimetno i ne pravi problem.
Prvobitna postavka zadatka je bila objašnjena slobodno, kako bi se na kraju dobio neki uži zaključak o iskoristivosti zvuka u prostoru, tj. potencijalno novo-stvorenog pomoću teseliranih površi. Kako je za takvu razradu teme potreban i rad u muzičkim softverima, ovaj rad može poslužiti kao osnova u daljoj razradi geometrije forme prostora i teseliranih površi i usmerenja zvuka.
