Opis: Istraživanjem potencijalnih načina za dobijanje formi spomenika, odabrani spomenici u prvoj fazi rada su klasifikovani u kategorije. Razumevanjem osnovne ideje spomenika, analiziraju se mogući postupci dobijanja forme po kategorijama spomenika.
Karakteristične forme:
1) Forme rotirane oko centralne ose
Podrazumevaju najjednostavniji pristup formiranja forme od ideje, gde se forma spomenika zasniva na centralnoj osi oko koje se rotiraju profili.

-Osnove odabranih centralnih spomenika
–Metoda modelovanja:
- Formiranjem centralne ose, oko nje se, na osnovu ideje, grupišu profili. Profili mogu biti jednaki ili različiti, u zavisnosti od izgleda i ideje spomenika u celosti.

Izgledi spomenika
2) Forme zasnovane na odnosu linija i njihovih preseka
Obuhvataju dva pristupa modelovanju:
a)Metoda modelovanja korišćenjem 3Ds Maxa ili SketchUP-a
Moguće varijante modelovanja podrazumevaju:
– Solid formu, gde se pomoću odnosa tačaka na kubusnoj formi postepeno dobija željeni oblik spomenika.
– Kreiranje amorfne forme na osnovu izgleda spomenika, a zatim formiranje poligonalne verzije iste forme (Low poly).

Low poly metoda- online primer
Za oba pristupa modelovanju neophodno je importovati fotografije ili tehničke crteže spomenika u referentnim pogledima. Postepenim pomeranjem, odnosno uvođenjem novih tačaka, teži se ka što verodostojnijem modelu spomenika.
b) Metoda parametarskog modelovanja korišćenjem Grasshopper-a
Potencijalno najbolja opcija za modelovanje linijski dobijenih spomeničkih formi, zahvaljujući primarnom korišćenju linija, a ne površi. Linije podrazumevaju osnovni element skice i ideje spomenika, pa kao takve predstavljaju najbolju osnovu iz koje treba pristupiti modelovanju.
*Analiza metode parametarskog modelovanja:
-Osnovni princip modelovanja u Grasshopperu predstavlja formiranje prostorne krive kao osnove za samu orijentaciju modela. Na početku, sredini i kraju krive formiraju se krugovi u horizontalnici i horizontalnim ravnima, različitog obima, odnosno površine.
Dimenzije krugova zavise od krajnje željene forme. Jednak broj tačaka raspoređen je u ravni, unutar svakog kruga. Tačka u svakom krugu ima svoju zavisnu tačku u preostala dva kruga, čineći zajedno osnovne elemente linije. Sistemi tačaka u različitim krugovima su međusobno zarotirani, kako bi se postiglo ukrštanje linija i “suženje” u centralnom krugu.
Formirane linije od tačaka predstavljaju osnovu za kreiranje poligonalnih formi (broj poligona ne mora biti jednak za svaku formu), koje bi u osnovi trebalo da većinski pokriju površinu kruga. Poligoni u prostoru prate linije, odnosno tačke koje ih formiraju, te se međusobnim ukrštanjem formi dobija oblik spomenika.
Nakon analize potencijalnih pristupa modelovanju, treća faza rada podrazumevala bi upoređivanje načina na koje se analizirane metode mogu upotrebiti za razvoj novih spomenika. Tako bi se odredilo da li i koje metode su optimalne za rad na formi i konceptu i da li ih je moguće kombinovati.