Modelovanje samonosive zakrivljene strukture faza 3

Primenjen je postupak modelovanja strukture iz faze 2 ali na kompleksnijoj formi:

Postupak:

  • U tačkama mesh-a postavljene su sfere određenog prečnika.

Screenshot_13

  • Urađeno je presecanje mesh-a sferema.

Screenshot_14

  • Na dobijenim isečcima urađen je MultiPipe kako bi se dobile spojnice.

Screenshot_15

  • Postavljena je još jedna grupa sfera takođe u tačkama mesh-a ali manjih dimenzija od prvobitnih.
  • Urađen je SolidDifference cele strukture i drugih sfera kako bi se dobili štapići koji ulaze u spojnice.

Screenshot_16

  • Na spojnicama je urađen zatim offset kako bi dobile debljinu.

Screenshot_11

  • Radi bolje estetike urađeno je Catmull-Clark zakrivljivanje.

Screenshot_12

Dobijena struktura:

2_Day_002

2_Day_001

2_Day_003

 

Spojnice su pripremljene za 3D štampu i numerisane:

Screenshot_1

Primećen je problem kod pojedinih spojnica gde je došlo do preklapanja ivica:

Screenshot_7

Štampanje spojnica:

IMG_20240713_095002

IMG_20240713_151221

Štampanje spojnica nije bilo potpuno uspešno.

Izgled spojnica sa preklapanjem:

IMG_20240713_151414

 

Kod nekih spojnica je preklapanje pravilo problem, kod nekih ne.

Korišćeni alati: Rhino, Grasshopper, Kangaroo

Problemi:

  • Primećeni su problemi pri samom modelovanju – preklapanje pojedinih spojnica gde bi trebalo u narednoj fazi isprobati modelovanje sa drugim dimenzijama.
  • Prilikom 3D štampe potrebno je pažljivije pripremiti spojnice kako bi što više njih bilo na približno istoj visini i u horizontalnoj ravni. U narednoj fazi bi se moglo isprobati postavljanje elemenata u horizontalnu ravan pomoću Grasshoppera. Za ovu fazu elementi su orijentisani u Rhinu pomoću Orient3P. Takođe, trebalo bi ponovo razmotriti dimenzije elemenata.
  • Potrebno je testirati ponašanje materijala – štampanih spojnica i drvenih štapića. Korišćeni su štapići prečnika 0.4cm, dok su spojnice sa širinom otvora prečnika 0.44cm

Zaključak:

Postupak dobijanja strukture i spojnica bi mogao biti uspešan. U narednom istraživanju bi se trenutni problemi mogli rešiti.

Dizajn i postupak formiranja samonosive zakrivljene strukture znatno je olakšan digitalnim modelovanjem i fabrikacijom, sa mogućnošću jednostavne izmene parametara – forme, dimenzija, broja oslonaca… Stvara se mogućnost dobijanja kreativnih rešenja zakrivljenih struktura koje su kroz istoriju arhitekture bile privlačne ali i teško izvodive.

 

 

This entry was posted in 23/24 Radovi, Opšte. Bookmark the permalink.