Formiranje geometrije upotrebom fotogrametrije – faza III

Za praktičnu primenu ove metode odabrala sam popunjavanje odvaljenog dela zida u ulici Laze Telečkog. Nakon što sam izvršila podešavanje kamere, prvenstveno white balance-a, I nakon postavljanja markera, usledilo je fotografisanje samog zida.

fotke
Uslikane fotografije

Fotografije istom metodom kao I u prethodnom postu ubacujemo u program I postavljamo markere, kako bismo model mogli da skaliramo I radi lakšeg preklapanja tačaka. Fotografije allignujemo, očistimo višak tačaka, I damo mu opciju Bulid mesh kako bismo model mogli eksportovati u drugi program za sređivanje.

postavljanje markera
Postavljanje markera
allignovanje
Kalibracija fotografija
Čišćenje tačaka
Čišćenje tačaka
Podešavanja mesh-a
Podešavanja mesh-a
Dobijeni mesh
Dobijeni mesh

Međutim pri daljoj manipulaciji meshom, shvatam da je kvalitetniji model nemoguće dobiti zbog količine memorije koju program koristi, I takođe da mesh model koji smo dobili ima previse poligona, I izuzetno se teško čisti, a proces daljeg sređivanja mesha u Rhinocerosu bi zahtevao ručno brisanje tačaka stoga pokušavam da napravim model u drugom softveru – Autodesk ReMake.

ReMake je relativno novi softver za fotogrametriju I pošto je namenjen komercijalnoj upotrebi ( postoji besplatna verzija I za studente) lak je za upotrebu I navigaciju.

interface
Interfejs

Kada kliknemo na opciju Build 3d model dobijamo mogućnost da biramo da li ćemo to da radimo lokalno – offline ili putem Cloud servisa – online. Ova mogućnost koju nemamo kod PhotoScan-a omogućava modele većeg kvaliteta zato što preko Cloud-a vuče snagu za formiranje modela. Ukoliko pak odaberemo offline opciju, model će morati da bude ili izuzetno lošeg kvaliteta, ili program neće moći da ga generiše.

Takođe daće nam opciju da fotografije biramo sa lokalnog drajva ili pak opet sa Clouda.

Nakon što ubacimo fotografije potrebno je neko vreme da se one uploaduju na cloud kao I da se model napravi, međutim program nas obavesti u vidu notifikacije kada je model spreman za preuzimanje.

online offline
Cloud opcija
local
Local drive za fotografije
create1
Create model

 

Dalja manipulacija modelom je neuporedivo lakša nego u PhotoScan-u. Program nam daje opcije Laso selekcije onoga što nam treba, retriangulacije samog mesh-a, odnosno smanjenje broja poligona, kao I nešto što je dosta značajno za moj slučaj – opciju da zatvorimo rupu jednom ravni.

model2
Dobijeni mesh
laso
Lasso opcija

 

selekcija
Nakon brisanja nepotrebnih poligona
smanjenje
Smanjenje broja poligona

 

gotov model
Zatvoreni mesh

Takav zatvoren model eksportujemo kao .obj I zatim ga možemo uvesti u Rhino radi dalje manipulacije. Konkretno sa ovim primerom jeste problem što model I dalje ima prevelik broj poligona, a njihovo smanjenje rezultira time da dobijamo lošu I nepreciznu geometriju. Kada sam ubacila mesh u Rhino shvatila sam da su mogućnosti izuzetno ograničene u vidu njegovog oblikovanja zbog njegove veličine, pa sam se odlučila da barem u ovom slučaju model ostavim kao takav.

 

 

Published
Categorized as 00 Radovi

Formiranje geometrije upotrebom fotogametrije – faza 2

Pre početka fotografisanja, potrebno je pronaći potrebne podatke o fotoaparatu, kako bi se fotografije mogle prilagoditi softveru za fotogrametriju.
U mom slučaju to su sledeće karakteristike
Fotoaparat – Sony SLT A-65
Pixel size – 3,95 µ
Žižna daljina (ceo raspon) – 27 – 83mm
Crop factor – 1.5x
Veličina senzora – 23.5 * 15.6 mm

Kako bismo dobili potrebnu udaljenost za fotografisanje koristimo sledeće podatke
m= GSD/Pixel Size
odnosno m=h/c
odnosno h=m*c
GSD – željeno rastojanje između pixela na slici
m – razmera
c – žižna daljina
h – udaljenost od objekta
*ukoliko zadamo distancu, možemo kasnije odabrati GSD

Pri fotografisanju, važno je primetiti da se kamera prilagođava svetlosti u svakom zadatom momentu, što nam ne odgovara ako želimo dobre fotografije. Stoga, pre početka fotografisanja, podešavamo White balance ( Set custom white balance, i zatim fotografišemo npr beli papir, da bi on uzeo tu belu kao referentnu vrednost )i podešavamo ISO, u zavisnosti od toga šta nam odgovara. Dobro je napraviti par probnih fotografija da bismo videli koji ISO nam odgovara. Isto tako potrebno je da žižna daljina koju koristimo bude konstantna, ovde 35 mm.
Nakon toga, kako bismo testirali program, postavljamo targete na stub, i merimo razdaljinu između centra oba targeta. Zatim započinjemo fotografisanje tako da idemo oko željenog objekta na istoj distanci, sa minimalnim preklapanjem fotografija od 20 %.
Fotografije prebacujemo na kompjuter, i ubacujemo ih u program PhotoScan.

dobijena geometrija 2

Ubacujemo markere , odnosno pozicioniramo ih, kako bi ih program bolje prepoznao, odnosno kako bismo dobili bolji model i nakon toga idemo na Align photos.

dobijena geometrija 3 dobijena geometrija 4

Program će automatski ubaciti fotografije koristeći markere kao poznate tačke. Nakon toga postavljamo referentnu dužinu koju smo izmerili između dva targeta u mom slučaju, to je 34.5 cm, kako bismo skalirali model.

dobijena geometrija 6

Model se dobija pomoću tačaka koje je program izvukao kao tačke preklapanja među slikama, i te tačke se kako bismo mogli kasnije tačnije da formiramo geometriju mogu čistiti klikom na njih i potom na Delete. Ovaj korak je značajan da se model ne bi formirao među tačkama koje nisu krucijalne za njega.

I konačno se nakon sređivanja modela u meniju Workflow odabere opcija Build Dense Cloud. Na ovom primeru konkretno, nisam uspela da aktiviram tu opciju, da li zbog premalog broja fotografija i tačaka, ili zbog lošeg fotografisanja, te sam išla na opciju Build Geometry.

dobijena geometrija 7 dobijena geometrija 8

U zavisnosti od performansi računara i prosto vremena čekanja, ovaj model može biti i boljeg kvaliteta. Nakon toga dobijamo Mesh koji možemo eksportovati u program za modelovanje adekvatne geometrije.

dobijena geometrija 1

Published
Categorized as 00 Radovi

Formiranje geometrije upotrebom fotogametrije

Problem nastaje u formiranju dobrog modela oštećenja, odnosno potrebno je adekvatno fotografisati oštećenje i ubaciti ga u program PhotoScan.

Nakon toga, geometrija bi se trebala formirati tako da upotpuni model, odnosno da „popravi„ oštećenje.

lego
Lego wall – Jan Vormann
Published
Categorized as 00 Radovi