Unutrašnji zastor – završna faza

Završna faza rada je predstavljanje pozitivnih i negativnih strana odabranih varijacija, zajedno sa mogućim pravcem u kojem bi istraživanje moglo da se nastavi.

Neparametarske varijacije su lake za fabrikovanje, uklopive na različitim dimenzijama otvora, ali i oblika, šara, fleksibilne u smislu materijala s obzirom na način pomeranja i savijanja, a samim tim i ostavljaju prostor za izbor pozicije u kojoj će se naći (sa spoljne ili unutrašnje strane prozora). Ipak, iako je postignut cilj u generalizaciji, ekonomičnosti i pristupačnosti, ova rešenja ne priznaju različite uglove upadanja svetlosti kao ni različitu količinu osvetljenja koja je potrebna u svim zonama.

Parametarski pristup dozvoljava kontrolu osvetljenja i pomeranja različitih uglova elemenata, kao i njihovu veličinu, te daje prostoriji difuzno osvetljenje u svakom momentu u danu. Podnevni zraci dopiru direktno samo u prvom delu prostorije, dok je ostatak difuzno osvetljen, što je često željeno rešenje. Ovaj pristup ostavlja probleme poput moguće primene materijala koji mora biti rastegliv (s obzirom na principe pomeranja i savijanja), ali i nedoslednosti oblika zastora i standardnog otvora. Kako su elementi radijalno postavljeni  ostaje nepopunjen prostor u pravougaonom, standardnom otvoru, koji, ukoliko se nastavi niz, moze biti izmenjen samo nepravilnim oblicima koji se ne mogu savijati po zamišljenom principu. Dakle, to bi bio nastavak istraživanja primene ove varijacije koja bi predstavljala dobro rešenje tek kada bi prerasla u oblik standardizovanog prozora.

Zaključak je da oba primera rešenja imaju potencijala za konačno, do kog se moraju dorađivati nedostaci po započetom principu. Prvobitni koncept ekonomičnog, pristupačnog i estetski privlačnog zastora je ostvaren i treba sa njim nastaviti ka daljim mogućim opcijama.

 

neparametarski rupe i ose-1 parametarski primer-1 krug prozor

 

 

 

 

Unutrasnji zastor – faza II

U ovoj fazi je određen oblik i način modelovanja zastora sa varijacijama. Neki od mogućih parametara za razmatranje su: promenljiva veličina oblika, ugao rotiranja elemenata, smer savijanja, nivo transparentnosti elemenata, primarni oblik elemenata, namena i orijentacija prostrije.

Na početku je analiziran prost, pravilan oblik u ortogonalnoj mreži, a potom (zbog većeg broja opcija) i kombinacija dva elementa – to su dve varijacije neparametarskog modela. Formirani su tako da postoji veći i manji element koji bi se nezavisno pomerali i davali više opcija u količini upada svetlosti. Ovakav pristup može dati neograničen broj šara i oblika koji bi funkcionisali po istom principu, a davali različite vizualne utiske.

Kako je osnovna ideja u sklapanju elemenata radi propuštanja svetlosti, ali i kontrolisanje različitih delova zastora u zavisnosti od doba dana, a u ortogonalnoj mrezi nije moguća jednostavna podela za konstrolisanje, razmatrano je i radijalno širenje elemenata, koji bi menjali veličinu od manjeg ka većem (kako je u donjem delu prozora manji problem sa propustanjem svetlosti) – što predstavlja primer parametarskog modela.

Parametarski primer je modelovan tako što su napravljeni koncentrisani krugovi koji se proporcionalno šire  praveći svaki put veći razmak od prethodnog. Postavljen je određen broj tačaka na svakoj kružnici, a potom je svaka druga povezana sa jednom u susednom krugu, time formirajući duži koje stvaraju nepravilne četvorouglove. Postignuto je da postoji razlika u veličini elemenata u kasnijoj donjoj i gornjoj zoni prozora, što je i bio jedan od ciljeva.

deltoidi neša kod 20220418_153607

Modelovanje unutrašnjeg parametrizovanog zastora – istraživačka faza

Modelovanje elemenata u okviru oblasti zasenčavanja staklenih površina i prostorija je početna ideja istraživanja. Savremeni projekti predviđaju dinamične, smart panele i brisoleje koji imaju mogućnost pomeranja i osetljivosti u odnosu na stepen osunčavanja što daje fleksibilnost i opcije samom korisniku. Trenutno stanje jeste da su paneli često parametrizovani i zahtevaju skupu i kompleksnu fabrikaciju koja nema širinu na našem trenutnom tržištu. 

Željena osunčanost prostorije zavisi od njene funkcije i samog korisnika. Problemi koji se javljaju su da poslovni prostori i dnevne stambene zone traže celodnevno, difuzno osvetljenje bez direktnih sunčevih zraka i to u različito doba dana i godine, dok spavaćim zonama pogoduje potpuno zasenčenje ili potpuno osvetljenje.

Cilj je izmodelovati tipski element spoljne/unutrašnje roletne koja bi se ručno prilagođavala u toku dana i godine, kao i funkciji prostora. Roletne su elementi koji se svakodnevno proizvode i koriste, ekonomične su, ali nedovoljno fleksibilne. Ideja (kriterijum) je napraviti jednostavne zastore koji se lako proizvode, a daju niz opcija osvetljenja prostorije. U zavisnosti od ugla upadanja zraka i njihove disperzije, zatim veličine i broja šupljina kao i njihove zakošenosti treba dati predlog modela metodom algoritamskog modelovanja.

reference:

Gallery of Megalithic Museum _ CVDB arquitectos + Tiago Filipe Santos + P-06 Atelier  - 2