Upoznavanje sa grasshopper-om kao i sama radionica su ostavili na mene jedan veoma pozitivan utisak. Opustena, ali radna atmosfera.
Fascinacija grasshopper-om, koji je sastavni dio rhinocheros-a, je i poslije evo i par dana i dalje prisutna. Ono sto sam ja radio u njemu uz pomoc asistenta i demonstratora kojima se ovim putem i zahvaljujem, jer je za mene rad u njemu bio novina, je samo mozda 1% onoga sto se sa njim moze izvesti i dobiti. Cuo sam ranije za program i kapirao otprilike sta se u njemu moze dobiti. Zapravo sve one lude forme velikih arhitekata koje nas fasciniraju su rezultat rada sa ovim ili programom slicne filozofije.
Ova vrsta dizajna i arhitekture imaju i neki svoj opsti naziv kao parametric design ili parametric archichecture.
Evo napr. Bjarke Ingels’ Serpentine Pavilion je odlican primjer parametrickog dizajna, jer zaista bez parametara bi bilo dosta tesko dobiti toliku preciznost ovog paviljona.
Dakle, sto se tice ludih i slobodnih formi ovo je definitivno nesto sto pomjera granice u daljem oblikovanju same arhitekture kao nauke, a i u realizaciji ovakvih projekata. Zaista mislim da su mogucnosti samog programa ogranicene samo granicama u nasoj glavi.
Jedino sto kad sve ovo vidim plasim se malo za klasicnu arhitekturu i ono gdje ovo moze odvesti samog arhitektu. Da pojasnim, smatram da isto kako parametrima dolazimo do ovih neobicnih formi tako se u vrlo skoroj buducnosti parametrima moze doci i do finalnog proizvoda obicne kuce, zgrade i tako dalje sto mozda i nije bas najbolje za nas kao arhtekte. Da uprostim, tipa ukucas koliko ti treba stanova u osnovi na zadatoj parceli raznih struktura,i u odnosu na samu parcelu program slican ovom a mozda i ovaj moci ce izbaciti gotovo rjesenje na osnovu parametara koje mu ukucamo, tipa insolacije i tako dalje. U svakom slucaju ovo je nesto sto apsolutno pomjera dosadasnje granice u arhitekturi.
Sto se tice samog mog rada kao sto sam vec naveo u predhodnim postovima, htio sam da prevedem fotografiju svog pokojnjeg oca u 3d fotografiju. Image sampler je nesto sto se koristi u ovoj nekoj prici, odnosno obicna fotografija se prvo prevodi u neki od osnovnih oblika ili povrsi, a kasnije ekstrudovanjem tih povrsina se dobija i treca dimenzija.
Posto sam ja imao u osnovi krugove razlicitih velicina, kasnije eksdrudovanje trece dimenzije po z osi je i zavisilo od velicine samog kruga, odnosno veci krugovi su izvuceni u visocije valjke a oni manji u nize tako da se i na taj nacin dobila neka vrsta ritma u 3d pogledu.
Ispod su prikazani rezultati koji su postignuti i na kojima se vidi ono sto sam pokusao nadam se uspjesno pribliziti rijecima.
