Komparativna analiza uticaja geometrije i materijala na akustičke performanse pozorišnih prostora; simulacije reverberacije i raspodjele zvučne energije – faza 2

Metode:
Istraživanje je sprovedeno kroz kombinaciju teorijskog i praktičnog pristupa. Prvi korak bila je analiza literature iz oblasti akustike u arhitekturi, sa posebnim fokusom na razlike između tipičnih osnova pozorišta, odnosno pravougaone i lepezaste (fan-shape).

U knjizi Auditorium Acoustics and Architectural Design, Michael Barron naglašava da je kod pozorišta osnovni kriterijum akustičkog kvaliteta jasnoća govora, a da se ona postiže prije svega kontrolom ranih refleksija i ograničavanjem prevelikog reverberation time-a.

U središtu razmatranja nalazi se oblik i veličina dvorane. Zapremina, proporcije i raspored površina presudno određuju akustički kvalitet sale. Pravougaone dvorane često pružaju prirodnu jasnoću i ravnotežu, dok lepezasti oblik ili druga modernija rješenja mogu donijeti probleme poput loše rasprostranjenog zvuka ili nepoželjnog eha. Autor posebno ističe važnost ranih bočnih refleksija, jer upravo one stvaraju osjećaj prostornosti i intimnog kontakta između izvođača i publike. Ako su refleksije pravilno oblikovane i raspoređene, publika dobija bolji doživljaj zvuka.

Nakon teorijskog uvida, ispitivanje je nastavljeno na dvije zapreminski slične osnove pozorišta – pravougaona i lepezasta.

Uticaj geometrije
Cilj ove analize je da se ispita kako oblik i raspored prostora utiču na širenje zvučnih zraka i distribuciju zvučne energije. Posebna pažnja posvećena je ranim refleksijama, koje su ključne za jasnoću govora u pozorištima, jer njihova količina i raspored direktno zavise od geometrije prostora.
Za potrebe simulacije korišćen je softverski alat za akustiku – Pachyderm acoustic.

Uticaj materijala
U okviru istraživanja ispitivan je uticaj različitih materijala na reverberaciju i raspodjelu zvučne energije u pravougaonoj i lepezastoj osnovi pozorišta. Simulacije su sprovedene u Pachydermu, uz definisan izvor zvuka (source) na sceni i tačke prijema u gledalištu.

Tri scenarija su analizirana:
1. Sve površine apsorptivne – zidovi, plafon, pod i sjedišta imaju visok apsorpcioni koeficijent. Ovaj scenario omogućava uvid u minimalno odjekivanje zvuka i efekte kratkog reverberation time-a. 2. Sve površine reflektivne – zidovi, pod i plafon su maksimalno reflektivni, što povećava trajanje reverberacije i broj ranih i kasnih refleksija. Ovaj scenario služi za ilustraciju potencijalnih problema prekomjernog odjeka i smanjenja jasnoće govora. 3. Optimalno rješenje (realističan raspored materijala) – površine su kombinovane prema standardima i preporukama, sa različitim materijalima za zidove, plafon, pod i sjedišta, uz absorptivne elemente na mestima gde je potrebno kontrolisati odjek.

Za svaki scenario mjeren je RT30, a vizuelizacija zraka zvuka omogućila je praćenje raspodjele energije i uočavanje ranih refleksija.
Ovi pristupi omogućavaju sagledavanje kako izbor i raspored materijala utiču na reverberaciju i jasnoću zvuka. Rezultati služe kao osnova za uporednu analizu između pravougaone i lepezaste osnove i demonstriraju ulogu materijalizacije u postizanju optimalnih akustičkih uslova.