{"id":22167,"date":"2025-09-06T13:39:20","date_gmt":"2025-09-06T12:39:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/?p=22167"},"modified":"2025-09-06T14:41:07","modified_gmt":"2025-09-06T13:41:07","slug":"modelovanje-i-analiza-motion-sickness-naocara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/modelovanje-i-analiza-motion-sickness-naocara\/","title":{"rendered":"Modelovanje i analiza motion sickness nao\u010dara"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Istra\u017eivanje: nau\u010dno-biolo\u0161ko gledi\u0161te \/ zdravstvene prednosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Motion sickness nao\u010dare se pre svega koriste kako bi se suzbili simptomi mu\u010dnine koja nastaje u automobilu, autobusu i sli\u010dnim prevoznim sredstvima. Mu\u010dnina prilikom vo\u017enje se pogor\u0161ava prilikom \u010ditanja, gledanja u telefon ili kada na bilo koji na\u010din gledamo u ne\u0161to stati\u010dno prilikom vo\u017enje. Razlog nastanka su pome\u0161ani signali koje na\u0161 mozak dobija, jer telo ima ose\u0107aj da je u pokretu, ukoliko se pogleda kroz prozor, telo registruje kao da se kre\u0107e, ali dok se \u010dita ili gleda u telefon, o\u010di gledaju u ne\u0161to \u0161to se ne pomera i \u0161alju signal telu da ono ipak miruje. To \u0161alje pome\u0161ane signale mozgu i receptitorima i on usled toga \u0161to ne mo\u017ee da oceni u kom je stanju, dovodi do zbunjenosti, vrtoglavice i mu\u010dnine.<\/p>\n\n\n\n<p>Na\u010din na koji funkcioni\u0161u nao\u010dare je da stvaraju ve\u0161ta\u010dki horizont pogleda koji omogu\u0107ava mozgu da prima i registruje ujedna\u010dene signale. One sa svojom te\u010dno\u0161\u0107u u okviru daju utisak prividog kretanja i pokreta na\u0161im o\u010dima, \u010dime uskla\u0111uju samo kretanje sa telom i tako omogu\u0107avaju mozgu da razazna da li se nalazi u stanju kretanja ili mirovanja. Okvir je sa\u010dinjen od rama koji ima po \u010detiri kruga umesto klasi\u010dna 2, gde 2 sa strane poma\u017eu pri perifernom vidu i spre\u010davaju da mozak na taj na\u010din registruje pogre\u0161no stanje. Okviri su cevasti i ispunjeni jarko obojenom te\u010dno\u0161\u0107u (plavom ili crvenom). Uputstvo ukazuje da korisnici treba da ih stave na prvi znak mu\u010dnine u kretanju i nose ih 10 minuta, dok se simptomi ne ubla\u017ee, a jedna studija sprovedena 1998. godine otkrila je da je neo\u010dekivani sporedni efekat prizmati\u010dnih nao\u010dara bio taj \u0161to se deca, koja su obi\u010dno osetljiva na pokret, nisu ose\u0107ala toliko lo\u0161e i manje su povra\u0107ala kada su nosila nao\u010dare. Simptomi kod dece su se vratili \u010dim su prestali da nose nao\u010dare.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Istra\u017eivanje: princip modelovanja originalnog klasi\u010dnog modela-za dalju razradu finalnog modela<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Kao po\u010detnu poziciju u kreiranju novog modela nao\u010dara, uzima se analiza i princip odnosno postupak modelovanja originalnog modela, na nekoliko na\u010dina, te utvr\u0111ivanje koji je najefikasniji. <\/p>\n\n\n\n<p>Za izradu modela kori\u0161\u0107en je 3DsMax kao glavno sredstvo, u koji smo prvo uneli osnovne parametre u vidu standardnih dimenzija kroz osnovne geometrijske oblike i postavljanje \u0161eme za dalji model, u vidu cilindara, plane-ova i linija. <\/p>\n\n\n\n<p>Ta\u010dne dimenzije su:<br>&#8211; prednja ukupna du\u017eina okvira <strong>15cm<\/strong><br>&#8211; du\u017eina okvira sa strana <strong>15cm<\/strong><br>&#8211; pre\u010dnik pojedina\u010dnog kruga sa okvirom <strong>5,2cm<\/strong><br>&#8211; razmak izme\u0111u krugova <strong>1,55cm<\/strong><br>&#8211; udaljenost krugova od krajnje ivice rama <strong>1,5cm<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Zatim se razra\u0111uje jedan krug nao\u010dara, koji kasnije samo kopiramo po principu <em>Instance<\/em>, da bismo dobili jednake modele. Krug je sa\u010dinjen od plasti\u010dnog dela koji je ispunjen te\u010dno\u0161\u0107u, koji predstavlja zaseban model ra\u0111en preko <em>Edit Poly- Extrude<\/em> i promenom dimenzija poligona kako bi se stvorio \u0161uplji prostor u koji kasnije ubacujemo model koji \u0107e predstavljati pokretnu te\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n<p>Okvir nao\u010dara ra\u0111en je pojedina\u010dno tj postepeno, sa polaznom ta\u010dkom modela samog kruga, koji se slu\u017eio kao <em>Source<\/em> <em>model<\/em> odnosno model koji je slu\u017eio kao referenca. Prvobitno je ura\u0111en <em>Scale <\/em>na datu dimenziju okvira, a zatim izmodelovan tako da krug sa te\u010dno\u0161\u0107u ule\u017ee u kalup okvira. Pomo\u0107u alakti <em>Chamfer, Proobolean<\/em>, <em>Connect <\/em>i <em>Fillet<\/em>, ura\u0111eni su delovi koji spajaju sve krugove, dok je zadnji deo koji nale\u017ee na u\u0161i iscrtan direktno po originalnom modelu, a zatim prebacem iz <em>Editable Spline <\/em>pomo\u0107u <em>Extrude <\/em>u <em>Editable Poly<\/em>. <\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><a href=\"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/s001.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"747\" height=\"352\" src=\"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/s001.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-22188\" srcset=\"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/s001.jpg 747w, https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/s001-300x141.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 747px) 100vw, 747px\" \/><\/a><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\"><em>Slika 1: Model nao\u010dara u 3DsMax interfejsu, autorska fotografija<\/em><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><a href=\"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/s002.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"744\" height=\"405\" src=\"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/s002.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-22189\" srcset=\"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/s002.jpg 744w, https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/s002-300x163.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 744px) 100vw, 744px\" \/><\/a><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\"><em>Slika 2: Model nao\u010dara u 3DsMax interfejsu- Edged faces, autorska fotografija<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Rezime modelovanja:<\/strong> efikasnost izabrane metode i pristupa<\/p>\n\n\n\n<p>Postupak je bio relativno efikasan, sa alatkama i tehnikama koje se ponavljaju, lako primenjuju i koriste, a sam proces trajao je oko 2.5 sata, uz ubacivanje materijala i postavljanje scene za potrebe daljeg renderovanja koje \u0107e koristiti u daljem razvoju projekta. <\/p>\n\n\n\n<p><strong>Dalja razrada projekta: korigovanje modela i 3D \u0161tampa<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p> Za dalji rad bilo bi po\u017eeljno uvesti metod modelovanja koji podrazumeva da iz jednog elemta izvu\u010demo kompletan model okvira, kako bi on bio kontinualna, ne prekinuta celina, a ne napravljena iz parcijalnih delova. To je klju\u010dno za proces 3D \u0161tampe, gde bi takav postupak ubrzao postupak \u0161tampanja, gde \u0161tampa\u010d ne bi prelazio preko svakog spoja, ve\u0107 sve \u0161tampao kao celo, uz naravno dodatne mehanizme za otvaranje i zatvaranje nao\u010dara sa strana. Primenjeni principi su se svakako dobro pokazali u izvedbi kona\u010dnog rezultata, ali bi biti mogli jo\u0161 dodatno unapre\u0111eni, a zatim i iskori\u0161\u0107eni za nov model nao\u010dara, koji je i krajnji rezultat i cilj istra\u017eivanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Istra\u017eivanje: nau\u010dno-biolo\u0161ko gledi\u0161te \/ zdravstvene prednosti Motion sickness nao\u010dare se pre svega koriste kako bi se suzbili simptomi mu\u010dnine koja nastaje u automobilu, autobusu i sli\u010dnim prevoznim sredstvima. Mu\u010dnina prilikom vo\u017enje se pogor\u0161ava prilikom \u010ditanja, gledanja u telefon ili kada na bilo koji na\u010din gledamo u ne\u0161to stati\u010dno prilikom vo\u017enje. Razlog nastanka su pome\u0161ani signali&hellip; <a class=\"more-link\" href=\"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/modelovanje-i-analiza-motion-sickness-naocara\/\">Continue reading <span class=\"screen-reader-text\">Modelovanje i analiza motion sickness nao\u010dara<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":674,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[657],"coauthors":[671],"class_list":["post-22167","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-opste","tag-24-25","entry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22167","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/users\/674"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=22167"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22167\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22194,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22167\/revisions\/22194"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=22167"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=22167"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=22167"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/coauthors?post=22167"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}