{"id":17259,"date":"2022-07-27T13:37:35","date_gmt":"2022-07-27T12:37:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/?p=17259"},"modified":"2022-07-28T07:07:19","modified_gmt":"2022-07-28T06:07:19","slug":"17259","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/17259\/","title":{"rendered":"4D ku\u0107a – faza III"},"content":{"rendered":"

1| Uvod<\/strong>\"01<\/p>\n

U poslednjoj fazi projekta poku\u0161avamo da predstavimo kako bi izgledala \u010detvorodimenzionalna ku\u0107a, prate\u0107i principe odnosa ni\u017ee i vi\u0161e dimenzije. Koristimo jednostavne prostorne celine kako ne bi bez razloga dodatno zakomplikovali prostor, ve\u0107 ga u\u010dinili lak\u0161e shvatljivim.<\/p>\n

2| 2D<\/strong>\"1<\/p>\n

Po\u010dinjemo sa nasumi\u010dno generisanim dvodimenzionalnim prostorima, tj. 2D ku\u0107ama. Iz njih \u0107emo polako konstruisati trodimenzionalnu ku\u0107u, a zatim i \u010detvorodimenzionalnu. U arhitekturi je poznat proces pri kom koristimo dvodimenzionalne projekcije kako bi konstruisali trodimenzionalni prostor. Taj proces \u0107emo isto ovde primeniti.<\/p>\n

3| 2D\u00a0integracija<\/strong>\"2<\/p>\n

 <\/p>\n

Podeli\u0107emo 2D osnove po bojama u odnosu na njihovu razli\u010ditu poziciju unutar tre\u0107e dimenzije. Iz 2D perspektive sve \u0161to smo uradili ovde jeste preklopili osnove jedne sa drugim. I time svaka od tri osnove trenutno zauzima isti prostor. Ali ako ovim prostorima dodamo dodatnu dimenziju, mo\u017eemo ih razdvojiti.<\/p>\n

4| Transformacija 2D-a u 3D<\/strong>\"3<\/p>\n

 <\/p>\n

Kao \u0161to mo\u017eemo videti u ovom prikazu. Na\u0161 na\u010din razmi\u0161ljanja veoma jasno razume \u0161ta se ovde doga\u0111a, time \u0161to smo sposobni da iz 2D slike vizualizujemo trodimenzionalni prostor. U su\u0161tini mi ovde samo pomeramo ta\u010dku posmatranja. Ali kako bismo bolje razumeli ovu transformaciju iz ni\u017ee u vi\u0161u dimenziju, zamislimo da je ovo i dalje 2D prostor. Ono \u0161to se de\u0161ava unutar dvodimenzionalnog prostora jeste da se dodatni prostor koji mi mo\u017eemo da zamislimo zapravo \u010dini kao gubitak prostora.<\/p>\n

5| 2D prikaz 3Da<\/strong>\"3<\/p>\n

 <\/p>\n

Odjednom u izometrijskom 3D prikazu (levo), na 2D nivou \u010dini se da postoji mnogo vi\u0161e zidova i zatvorenog prostora. U pogledu odozgo (desno), tj. u pogledu upravnom na drugu dimenziju \u010dini se da ima mnogo vi\u0161e otvorenog prostora. Dok zapravo u realnosti izme\u0111u tih zidova postoji dodatni prostor unutar tre\u0107e dimenzije. Bitno je razumeti ovaj odnos, kako bi bolje razumeli 4D ku\u0107u.<\/p>\n

6|\u00a0Alternativno zami\u0161ljanje prostora<\/strong>\"3<\/p>\n

 <\/p>\n

Zamislimo da u ovom prikazu, umesto \u0161to pomeramo ta\u010dku posmatranja, zapravo sve \u0161to se de\u0161ava jeste da dodatni prostor tre\u0107e dimenzije izlazi iz samog sebe i isto tako nestaje, kao da uvla\u010dimo i razvla\u010dimo harmoniku. Na ovaj na\u010din je mo\u017eda iz perspektive 2D prostora lak\u0161e razumeti kako se ovaj dodatni prostor iz tre\u0107e dimenzije zapravo nalazi unutar istih koordinata 2Da.<\/p>\n

7| 3D integracija<\/strong>\"4<\/p>\n

 <\/p>\n

Kako bi konstruisali 4D ku\u0107u, koristi\u0107emo isti princip. Tri prethodno generisane 3D ku\u0107e podeli\u0107emo po bojama u odnosu na njihovu razli\u010ditu poziciju unutar \u010detvrte dimenzije. Unutar 3D prostora, \u010dini se kao da ove ku\u0107e zauzimaju isti prostor, \u0161to smo prethodno dokazali da to ne mora biti slu\u010daj.<\/p>\n

8| 4D ku\u0107a<\/strong>\"6<\/p>\n

 <\/p>\n

Ovo \u0161to sada posmatramo je 3D projekcija 4D ku\u0107e. Sada, kao \u0161to se prethodno iz 2D perspektive 3D prostor \u010dinio kao da je u potpunosti ispunjen, tako se i ovde \u010dini kao da je gu\u017eva unutar ovog 4D prostora. Gde je zapravo ispravnije re\u0107i da su svi ovi zidovi kao dodatni prostori unutar samih sebe. Svaki od delova ovog prostora ili postoji ili ne postoji, u zavisnosti od toga gde se nalazi unutar \u010detvrte dimenzije.<\/p>\n

9| Presek 4D ku\u0107e<\/strong>\"7<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ako pogledamo presek 4D ku\u0107e, tek se mo\u017ee \u010diniti kao apsolutno ispunjen prostor, gde u realnosti iza svih ovih zidova ili unutar zidova se nalazi dodatni prostor. Tako\u0111e ovaj prikaz se \u010dini jo\u0161 apstraktniji, i time mo\u017eda i ta\u010dniji.<\/p>\n

\"810| Vizuelizacija 4D prostora<\/strong>\"9<\/p>\n

Kako bi lak\u0161e shvatili kako bi 4D ku\u0107a izgledala va\u017eno je shvatiti da mi u \u017eivotu zapravo posmatramo 2D, ali razmi\u0161ljamo 3D. Isto tako ako bi prostor bio 2D, mi bismo videli 1D. Tako unutar 4D prostora, mi bismo videli 3D, \u0161to bi zna\u010dilo da iz dosta perspektiva unutar 4D prostora, mi bismo videli kroz i unutar zidova u isto vreme. \u0160to je jako te\u0161ko predstaviti. Ali u su\u0161tini, ovaj 4D prostor \u0161to sada posmatramo bi se nalazio svuda u isto vreme unutar tre\u0107e dimenzije. Isto tako bi se i mi prona\u0161li na vi\u0161e mesta unutar ovog prostora. Zid ispred nas postoji, ali isto tako mo\u017eemo i potencijalno pro\u0107i kroz njega iz perspektive 3Da.<\/p>\n

4D ku\u0107u je verovatno nemogu\u0107e predstaviti u realnosti, jedino se mo\u017eemo nadati i potruditi da je objasnimo dovoljno dobro i mo\u017eda time uspemo zamisliti.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1| Uvod U poslednjoj fazi projekta poku\u0161avamo da predstavimo kako bi izgledala \u010detvorodimenzionalna ku\u0107a, prate\u0107i principe odnosa ni\u017ee i vi\u0161e dimenzije. Koristimo jednostavne prostorne celine kako ne bi bez razloga dodatno zakomplikovali prostor, ve\u0107 ga u\u010dinili lak\u0161e shvatljivim. 2| 2D Po\u010dinjemo sa nasumi\u010dno generisanim dvodimenzionalnim prostorima, tj. 2D ku\u0107ama. Iz njih \u0107emo polako konstruisati trodimenzionalnu… Continue reading 4D ku\u0107a – faza III<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":495,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[485],"tags":[],"coauthors":[517],"class_list":["post-17259","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-2122-radovi","entry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17259","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/users\/495"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=17259"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17259\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17273,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17259\/revisions\/17273"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=17259"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=17259"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=17259"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.arhns.uns.ac.rs\/givsf\/wp-json\/wp\/v2\/coauthors?post=17259"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}