Split

 

 

PROSTOR VS. MJESTO

Među temeljnim svojstvima vremena razmahanog profiterskog elana svojevrsna je apstrakcija mjesta na prostor. Specifičnosti sredine, mentalitet, kulturno i povijesno naslijeđe svedeni su na apstraktne forme koje u većoj mjeri predstavljaju spomenik konzumerizmu nego što proizlaze iz prostora u kojem nastaju. Proizvodi dobro poznatih socio-ekonomskih fenomena dobili su svoje fizičko obilježje: generični šareni artikal – svima podjednako pristupačan, istovremeno svima podjednako stran. Bliskost i mentalna veza stvorena s mjestima zadržavanja zamjenjena je anonimnim prostorom izražene ”utilitarnosti”.

Namjera tako opredmećenog prostora je ubrzati korisnika do mjere u kojoj su njegove aktivnosti stopljene u čin benjaminovskog rastresenog “prolaska kroz …” umjesto schultzovskog “suživota sa …”. Unutar ovakvih transformacija rađa se nova “kriza identiteta” – istovremeno i prostora i njegovog korisnika. Uslijed toga dolazi do potrebe za recikliranjem izgubljenog identiteta, odnosno potrebe da sami sebi na izvjestan način “pojasnimo” prostor u kojem živimo.

Česta reakcija na ovaj problem je regresija na prijašnje stanje, zbog čega nailazimo na arhaične forme koje pretendiraju biti kontinuitetom tradicije, no, nastajući izvan vlastitog vremena i istinitog stila u kojem su obitavale, bivaju reducirane na kič. Reciklažom identiteta prostora ne smatra se romantiziranje nepostojećeg povijesnog ideala, već naprotiv – iskren semperovski odgovor unutar suvremene arhitektonske paradigme.

Srednji put u borbi između “zeitgeista” i “geniusa loci” mora, dakle, sadržavati elemente oba – istovremeno biti i generičan i specifičan, i kozmopolitan i poseban, i lokalan i globalan. Primjena mora odražavati težnju za recikliranjem određenog ambijenta, poimanja prostora, a ne biti prezentacija povijesne forme. U tome se sastoji njezina inovativnost.

Primarna svrha ovog projekta je potaknuti svijest o potrebi ponovnog okretanja identitetu prostora dok se isti u manjoj mjeri još uvijek razaznaje. U protivnom, “kriza identiteta” 20. stoljeća, rođena zajedno s industrijalizacijom i otvorenim gradom, prerast će u potpuni gubitak identiteta u 21. stoljeću. U vremenu gotovo apsolutne reifikacije, ovaj ishod nije teško očekivati.

Postavlja se pitanje opravdanosti ovog cilja: da li je potrebno biti “čuvarem tradicije”? Da li je današnji svijet, koji u cjelini sve više postaje generičko ne-mjesto, dobra podloga za ovaj stav? Odgovor se sastoji u činjenici da, bez obzira na to kakav trag ostavili, ionako neizbježno stvaramo tek još jedan sloj između prošlih i budućih te da nemamo pravo onemogućiti potonjima da naprave isto. Ukoliko im predamo na korištenje bezličan, generički, svugdje-isti prostor, naš sloj zapravo postaje nepropusan jer prekidamo civilizacijski kontinuitet prilagodbi pronađenom, kao i nebrojene specifičnosti koje su nastale zahvaljujući njima, formirajući identitet pojedinog mjesta. Naprotiv, okrenemo li se drugom ekstremu – imitaciji tradicionalnih formalnih motiva, ostavljamo prostor reduciran na ljusku, pri čemu pokazujemo da od Semperove karipske kolibe nismo naučili ništa.

Ovaj  pregledom obuhvaćeni su projekti i realizacije koje se smatraju kvalitetnim ili manje kvalitetnim primjerima u zadanoj temi, a razmatrane su i mogućnosti postizanja željenog cilja (obnove identiteta mjesta) na konkretnim lokacijama, pomoću manjih intervencija u tkivu; ne bi li se omogućilo što jednostavnije razumijevanje principa, razmatrane lokacije su prominentni predjeli grada Splita – prostori dovoljne jasnoće, koji su u međuvremenu tu jasnoću izgubili.

THE RECYCLING OF IDENTITY

Due to ever growing influence of capitalism on the architectural practice which dictates the decisions of designers to ever more degree every day each society encounters its own specific problems trying to attain certain professional standards and allowing its designers to remain responsible at the same time.

At present Split as a touristic city is simultaneously being planted with little houses having lovely stone facades, wooden shutters, arched constructions and typically Mediterranean tiled roofs  as well as generic luxurious hotels that deny the sensitive context in which they are situated.

The identity of the city is endangered. On the one side it remained coated inside the shell of some long past time which had lost all its charm and meaning, while on the other side it starts sinking into the ocean of generic buildings which can be found everywhere in the world. In both cases they only present the design advertisements for capitalistic pretensions of their investors.

The identity needs redefining, recycling.The way of life,habits and rituals remain the same, but they have overgrown the old-fashioned forms and shapes They have to be introduced into contemporary era and not be kept in the fragile facades of the past, nor should overhasty novelties of anonymous characters be forced. Identity needs evolution.

In our work we have pointed out several examples which proved to be problematic and based on them we have shown the problems generating in our society. Through them we will show exactly how these problems develop in our society and suggest what could be changed. Such recycling does not mean returning to some past state, but it presents a contemporary answer to  Dalmatian way of life which has its typological and sociological characteristics.

We claim that recycling is not separated from innovation. Innovation as a result of revolution is equally transitory; it is short lasting, expressive and itself becomes the part of recycling process. Recycling is needed in the body of spatial organisation. Without it the spaces which gradually die out become the open wounds of the cities, the wounds which evidently need healing and it could only be done by taking the function adequate for  the present needs of the city.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>